Osvrti

Može li pasti europska civilizacija, kako je moj stari popio svoj prvi Campari i kako sam se razbjesnio na britanskog novinara

Ja sam dijete prohodalo u doba samoupravnog socijalizma koji “nije bio baš” ali “je bio ipak” komunistički režim ali moj stari je svoj prvi Campari popio u Teheranu, dakako da prije islamske revolucije ali ipak. Bio je projektant koji je tamo živio a Iranci su ga kvarili zapadnjačkim vrijednostima kako i danas viđeniji Iranci vole taj život a i Arapi as well. Uzalud sve islamizacije, orijentalni svijet kad može vozi Ferrari a ako ne može vozi VW, svoje automobile ne voze koliko god nafte su unovčili a zato, braćo i sestre, jer čitav svijet voli i stremi onom što identificiramo sa tzv Zapadom, pa i kavu i drugo što smo uveli od njih, Beč je prvi grad kavana a Austrija se povijesno zove Istočna marka, i Venecijanac Othello je pio Lavazza kavu koliko god bio Maur. Koliko se god znojile sve strane svijeta da budu svoje a postoji samo jedna jer svi žele, mrze, postaju i jesu napeti postati to, i ponosni Rusi i Kazahstanci i sve živo i mrtvo želi biti Campari i Armani a ne nešto drugo, najveći uspjeh svakog gastronomskog svjetskog proizvoda glasi- pa to je francuski kralj jeo. 
1991. u ljeto sam pušio lulu i spremao ispit iz Građanskog procesnog prava u Kazališnoj kavani. Tri tjedna nakon toga bio sam garav 23- godišnjak u ratu, neispavan i isprepadan ali već okretan, okrutan nisam baš imao prilike biti ali da sam imao sasvim je otvoreno pitanje kako bi ispalo. I da, pucao sam i pretrčavao i smrdio 48 sati bez sata odmora, doslovno u polusnu. I… pojavi se ratni izvjestitelj, Englez, sa foto aparatom i gleda i me on nepovjerljivo kao da sam Palestinac rođen u logoru za obuku. I mene ta nepovjerljivost razbjesni. Pa ja sam, smeće jedno, prije 20 dana pio čaj u Kazališnoj kavani… bio sam ga spreman iskundačiti kao vreću što me tako gleda. I jedan glas u meni kaže… pa u pravu je što me tako gleda. E vidite. 
Ti ljudi koji dokaze su opasni. Jesu. I oni su opasni iz razloga u drugom odlomku ovog teksta i dvostruko ako ne i više. A ako i misle da žele postići da Europa postane njihov kalifat… oni će postati što jedino i mogu i što svatko na svijetu postaje ako budu imali vremena. Nitko. Nitko nikad nije i neće Europu pretvoriti trajno u ono što je u nju donio nego obratno. 

Jer je Orban potomak Huna a ne kralja Artura a Istvan Szabo je po mom sudu najeuropskiji redatelj povijesti filma.
Ali granice se brane i mi ćemo ih braniti pa će ulaziti na drugi način i biti što i Asterix, Rokeri s Moravu i sav drugi europski svijet. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara