photo; screenshot
Miquela je prošle godine, objavila singl “Not mine”, koji je postao viralan na Spotifyu. Ona koristi platformu za podršku društvenim uzrocima kao što je Black Lives Matter i podržava organizaciju nazvanu Black Girls Code, koja promiče tehničku obuku za djevojčice. Sve to nastoji zamagliti linije između stvarnosti i virtualnog svijeta na kome bi se činilo da žive. Tako kaže BBC i on kaže, netko je primijetio “ona koristi”, a ne da njen autor koristi platformu jer…za razliku od automobila koji vozi umjesto nas pa ako se onaj Muskov skršio slijedeći se neće skršiti a virtualne umjetne inteligencije s personality će koristiti platforme i podržavati društvene pokrete a njihovi autori će za to vrijeme odmarati dok…dok ih ne počnu njihova djela nazivati i određivati ona njima postotak. Miquela dakle, kao niti Shudu, nije stvarna.
The Phantom je strip junak kojeg sam obožavao kao dijete a izlazio je taj strip u časopisu “Politikin zabavnik”, ja sam napisao pismo tada redakciji da mi daju adresu kako bi njemu mogao direktno pisati. Za mene je on bio stvaran. Kod zubara bi pomilio..što bi sad da te vidi Rip Kirby i shvati kako se bojiš. Ali dobro, to je strip. U istoj dobi je idealna djevojčica koju sam htio upoznati bila Nara, lik iz reklamnog crtanog filma koji mi se činio oličenjem desetogodišnje moje ljubavi u istom uzrastu pa se može reći da smo bili vršnjaci. Ali ni prljavi Harry nije stvaran, Clint jest ali on nije Harry, Clint je bio samo glumac i uopće me nije zanimao. Ali Clint je ipak imao svoje osobne interese prema liku koji se zove Harry a još uvijek je bio ljudski a ne umjetno inteligentan iako Deep blue je pobijedio Kasparova u šahu i ja sam siguran da je taj hođak Haal 9000 kod prvaka izazivao emocije koje su bile usmjerene na njega kao na pojedinačnost, možda i osobu. Ne na skup inžinjera koji su ga proizveli, pa i taj izraz ne odgovara sasvim sadržaju jer proizvedeš kombajn a umjetna inteligencija se samorazvija.
S druge strane, imao sam plan jednu virtualnu komunikaciju održati, sa stvarnom osobom, takvom kakva je bila komunikacija sa književnicom George Elliot- dakle izdaleka i kroz riječi, da sam tada shvatio kako se dopisujem s umjetnom inteligencijom, pa što. A niti mi na društvenim mrežama nismo sasvim stvarni, pih, ljudi se pomlade i na sto načina kreiraju virtualnim, kad se požele upoznati onda se principi katarze i kompromisa dogovore jeli “ipak” veće od “to nije on”. Jedino dakle što sa Shudu ne možete, niti sa slijedećim nadogradnjama koje će biti u smislu umjetne inteligencije da se nećete moći do njih fizički probiti, niste mogli niti do Ive Majoli.
Ili ćete se i susresti, u svijetu matrixa, i romantično večerati, vi istodobno sa njih tisuće a svatko u svom mentalnom boksu. I lopoči će plutati kadom i male svijeće će treperiti i sve će biti kao na javi. Kao u snu.
Dodaj komentar