Featured Osvrti

MI I PRAVILA, MISTIFIKACIJA IZ SVAKOG DJETINJSTVA

Svi smo, u obitelji, školi, vojsci i društvu općenito, pa i na ulici…. učeni, traženi i opominjani poštivati određena pravila. Ona su se pozivala na autoritet, na razum, na etičnost, na više toga odjednom ali… ali jedno je zaliti cvijeće od svoje volje pa iako je to općeprihvaćeno – i zaliti cvijeće jer tako pravilo nalaže.
Eto, ako smo ustanovili okvir, ja ću malo osobno a da bi nam bilo lakše.

Mi smo u JNA u četi imali manjak dijela “zaštitnik usta cijevi”, tko ga na smotri ujutro ne bi imao on bi bio kažnjen. I mi bi pred buđenje išli na wc i ako bi ti nedostajao taj dio ti bi ga skinuo drugom i ako ne bi taj išao poslije tebe .. on bi bio kažnjen i ribao wc. Po par puta bi se selio pred jutro zadnji zaštitnik i “vlast” je to znala i tako je htjela jer je honorirala snalažljivost iako se osim “nemati na smotri taj dio” nije smjelo niti krasti.
Ali pravilo je bilo nedosljedno, vi niste imali mogućnost zadovoljiti sustav, problem je veći, sustav je htio da ga se ne može zadovoljiti ili mu je bilo svejedno. Ali to je manji dio. Dakle Tita nisu poštivali jer je ovo i ono nego iz dva razloga – jedno je glamour koji ga je pratio kad je zavladao, i drugo – jer je usprkos što su ga i Kraljevina Jugoslavija i III Reich i Staljin imali za neprijatelja, on zavladao i umro neporažen. Samoupravljanje i drugo su beznačajni u tome, bitno je da je… da nije poštivao pravila nego ih je pisao. Kao i Churchill dakle. Ende. Sve drugo je basna. A ove druge su doveli drugi i nisu se održali, to je jedino zašto. Vidite….

Imao sam 10 godina kad sam zaželio startni pištolj, tzv engejac. Moji su dugo vijećali i zaključili NE. Da je opasno, i eto.
Za dva dana sam ga kupio, mimo (pravila) i moj otac je to primijetio.
On je bio po svom ustroju “odlikaš”, na nekoliko načina i ja. I kad je vidio da skrivam taj startni pištolj on je tobož prigovorio ali ozaren i rekao je “a jesi…..bome”.
Kasnije je više puta ovo ponovio u težim i za mene značajnijim pitanjima.

I ja sam povjerovao što? Pa jasno je, da pravila često lažu, da su neostvariva i da ako ih slijepo slijedimo da gubimo. Dakle da sustavu nije za vjerovati.

I često postanemo opet ovisni o tome da su pravila loša i mi ih kršimo sa istom sljepoćom kao što ih slijepo slijedimo. Što onda?

Onda opet gubimo!!! Eto to, jer mistična participacija u odnosu prema pravilima stvara ili a) kamikaze, gubitnike, mučenike i Bane dobri sin u najbolju ruku, b) besposličare, delinkvente, tapkaroše, buntovnike koji stoje na mjestu i kretene

Pa kako onda s tim….

Samo svijest i demistifikacija nude zaklon od a) i b).
I to veću prednost će imati u toj demistifikaciji onaj tko se sa većim apsurdom susreo pa mu je taj apsurd pomogao. Kao u svemu.
Jer pravila nam nisu niti prijatelji niti protivnici a autoriteti su i tako njihovi nositelji. I oni su uvijek dijelom nedosljedni.

I tek tada kad vam svijet pravila ne predstavlja nego okolnost, možete tražiti svoju mjeru i svoj put te vječne vožnje među čunjevima.
Ako slušate bespogovorno možete završiti lako u plinskoj komori. Ako ne slušate uopće nikad nećete završiti gimnaziju.
Kombinirajte. To je jedino što ima smisla.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara