Jedna neformalna stranica teksta urednika, o jednoj temi

imam strastvenu želju uobličiti svoje privatne tekstove o jednoj temi za koju me dugo samog zanimalo zašto me toliko zanima- to je yiddish tango, 20-ih i 30-ih, u poljskoj i šire na istoku europe. osjećao sam dugo da je to važna tema i jest, da ona predstavlja glazbeno-socijalni otisak sudbine više nego jednog naroda koji će uskoro teško postradati nakon vrhunca uspjeha te glazbe. ali  zašto je to sve značajno…
prvo zato jer je on socijalna slika istočne europe u ranom XXst a osobito srednjeg staleža koji i jest zalazio u varšavske i ine klubove i pokazuje kako je taj svijet promišljao sebe i druge, kakav je bio emocionalni svemir slika osobnog života i u kakvoj je to opreci antisemitskim strujanjima u narastanju a i kako su ga te struje doživljavale ili opisivale. on je i strastven ali i tužan u predosjećaju, ima onu nasumičnu proročansku snagu kakvu je imala pokoja uspomena iz 80-ih, npr “pogledaj dom svoj, anđele”. ima tu i ezoterijski intenzivne intuicije na svim stranama, kao u svim velikim sudbinama. jer…i zarah lander je predosjećala rusku zimu u svojoj nordijskoj duši i to njena glazba gotovo izgovara a svijest nije izgovarala (ima paracelsusa u ovoj tvrdnji).
ovo sve je osobito važno danas u našem ksenofobnom trenutku, poglavito u istočnoj europi, u kojoj se preselila projekcija fobije u drugu skupinu i religiju, sličnu jer je genetski slična a i po definiranosti identiteta i vjerske službe, različitu po stažu prisutnosti u bjelogoričnom prostoru, koja ima isto svoje financijski moćne elite i obični puk koji je onda pjevao “papirosen” a sad sijaset islamizirane glazbe, a i otisak je u stvarnosti drukčiji. zanimljiv je i zbog drugog, ksenofobija uvijek implicira seksualnu glad u svojoj optužnici i za to postoje razlozi u onom što bi srpski prijevodi filozofskih njemačkih tekstova zvali- točka zrenja.
da samo imam prilike i manevarskog prostora za kakvu virozu od tjedan dana koja bi me potakla da tih dvjestotinjak napisanih stranica osvrta i analiza uklopim u tridesetak. i pomognem sebe uvjeriti da sam jedan brod koji plovi niz vodu opisao da ga, možda, netko u nekoj ruševini, kundakom maknuvši komad betona, nađe i kaže- gledaj, pa ovo je zanimljivo.