photo AMN
Sirijska vojska i njihovi palestinski saveznici spremni su zauzeti posljednje položaje islamske države u kampu Yarmouk; međutim, ovaj zadnji napad trenutno je na čekanju dok njihovi saveznicia potpuno oslobode obližnji grad Hajar Al-Aswad.
Prizor beskrajno podsjeća na jednu znamenitu fotografiju iz Staljingrada, kompozicija dječjeg parka i ruševina u kojima se vode neposredne borbe koje su izuzetno visoko pogibeljne jer su vatrene linije male.
Formirajmo si pitanje ovako- zašto netko želi biti u ovim ruševinama i jesti konzerve, ne spavajući i u očekivanju biti ubijen, sasvim je jasno da ISIS neće zavladati Sirijom pa dalje čitavim svijetom a i da bude tako od toga nikakva korist?
Jasno je koji se odgovor nameće, istraumatizirani i indoktrinirani ljudi vođeni tuđom pohlepom i manipulacijom (zlom magijom, rekao bi Tolkien), istodobno u strahu i bijesu, misleći da će postići neku posthumnu slavu i zaslugu, pristanu uz neku sasvim promašenu ideju i ne znaju iz tog vrtloga izaći.
Na činjenici da se od tako pogrešnih životnih prioriteta može sagraditi piramida užasa dobija se platforma na kojoj se može bogatiti na oružju, energentima i utjecaju, konačn i informacijama (da budemo bespoštedno iskreni) i možda je na fotografiji dno lijevka destrukcije na kojem počiva cijela konstrukcija interesa, karijera, poslova i ambicija.
A možda je i kroz cijelu povijest tako.
Kako bi svijet postigao da funkcionira drukčije?
Čemu služi mogućnost – komentiraj …ako je nema ?