Featured Osvrti

…i onda su otišli na misu, ili kako sam sa 8 godina shvatio da nešto nije u redu.

photo REUTERS

I kako su počeli u obližnjoj crkvi podučavati besplatno klavir, u drugom razredu osnovne škole pričala je nama učiteljica jedan dan kako su u Hercegovini u jedno selo uletili ustaše, pričaju stari iz njezine obitelji, i u školi su djeci povadili oči. Bila su ta djeca baš tako stara kao mi tad, u učionici je trajao sablasan mir. Pa da, i ja sam bio skamenjen a i nije to bilo sasvim nemoguće, nije bila ta tema redom u čitanci iz prirode i društva, ali eto. Sjetila se učiteljica zgode iz svog zavičaja, možda se noću probudila i čula te krike djece našeg uzrasta i odlučila nam to ispričati. Nakon desetak sekundi rekla je učteljica gledajući nas- i ujutro, nakon toga, oni su otišli na misu. Ja sam bio mali i bio sam užasnut, nakon te rečenice sam bio još trostruko užasnutiji. Ne zbog mise na koju su otišli ovi, pa i to je bilo moguće. Nego jer sam shvatio da je ovo zbog klavira, da je netko zaključio kako je dobro malo podsjetiti kako se i zašto ide na misu, i kakvi to ljudi idu na misu…a poslije uče klavir. Ali postoji i gore od svega ovoga što me skamenilo, to je da to nitko osim mene nije povezao. I ja sam se osjetio strašno sam i bila mi je muka od svega.

Ne znam koje je godine don Anto Baković u emisiji “2 u9” prepričavao kako je jedan udbaš, slučajno i Srbin, tukao pod pokrivačem svoju ženu jer je htjela ići na misu, bio sam ja već prekaljeni životni borac, voditelj se smješkao podrugljivo jer je ta ideja bila već passe, i jednako je bilo sasvim moguće da je priča bila izvorno točna. I bilo je to tako već meni slično i jasno, pa dobro.

I sad sa 50 čitam kako Njemačka puca po šavovima jer su mali 11-godišnji Afganistanci silovali vršnjaka u trenutku kad gori Saska i “glavni počinitelj je jedanaestogodišnjak iz Afganistana, a pomagači su mu bili jedan vršnjak iz Sirije, a drugi iz Afganistana.”

Ja sam gotovo siguran da je baš tako i bilo kako članak piše, evo ove dvije epizode su istovjetne trećoj. To je kao da  odeš na vikend s dragom, htio bi za koji dan ići s drugom curom, i kažeš- ti ne znaš što si o sebi, naglas rekla u snu.

Ali neće tu biti sreće, niti su prestali učiti mali zagrepčani klavir u obližnjoj crkvi niti su se usrećili oni koji su povjerovali don Anti Bakoviću niti će se Europa spasiti ako krene u obračun s 11-godišnjim Afganistancima. A da istodobno jest činjenična strana u sva tri ili četiri slučaja bila sasvim točna pa i da se sve zbilo baš tako i baš jezovito.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara

Centar za postavke privatnosti

Nužni kolačići

Ovi kolačići su nužni za ispravno prikazivanje stranice

PH_HPXY_CHECK, _ga, _gid, catAccCookies, gdpr[allowed_cookies], gdpr[consent_types], tk_ai, wordfence_verifiedHuman, tk_ai, wordpress_test_cookie

Marketinški kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo vam prikazivali relevantne oglase

1P_JAR, APISID, DSID, HSID, IDE, NID, SAPISID, SID, SIDCC, SSID

Analitički kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo lakše pratili analitiku stranice i izrađivali statistiku.

DSID, IDE, KADUSERCOOKIE, KTPCACOOKIE, dp

Other