Ugledni austrijski povjesničar Walter Pohl,koji se bavi srednjovjekovnim identitetima, primijetio je kako je legenda o dolasku Hrvata jedna od najdetaljnijih južnoslavenskih legendi koja je služila kao primjer za sve ostale Slavene. On je mišljenja kako ime Hrvat nije etnonim, nego oznaka socijalnog staleža u avarskoj državi, moguće elitnih ratnika raznovrsnog podrijetla koji su bili zaduženi za kontroliranje Slavena na periferiji države, a za svoje jačanje koriste poraz Avara u Bizantu te preuzimaju vlast na području koje su trebali samo kontrolirati.
S vremenom, kako se zajednica gradi, Hrvat postaje etnonim oko kojega se formira identitet svih Slavena koji se ovdje zatječu. Riječ je o zanimljivoj teoriji., kaže za Slobodnu Dalmaciju arheologinja Pia Šmalcelj Novaković sa zagrebačkog Instituta za arheologiju, čiji je znanstveni rad velikim dijelom posvećen upravo Avarima i avarsko-slavenskoj kulturi, održala je o ovoj temi predavanje u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, te ističe kako baš i nije sve onako kako smo čitali u kronikama Konstantina Porfirogeneta i Tome Arhiđakona. Ali ona, naravno, ipak ne staje uz ovu konstrukciju, novinar ju je ipak, izbacio u naslov koji kaže da su Hrvati bili kasta elitnih ratnika.
I to je tako srpski, Crnogorci nemaju ..jednog Dejana Lučića, jednu Biljanu Đorović, Srbi imaju a mi uvezemo iz Austrije i to gurnemo u naslov i kako se čovjek ne bi isprsio i bio ponosan da biti Hrvat zapravo znači nešto tako ezoterično drukčije, da je Bonaparte bio u pravu i da je imao (još) tisuću nas elitnih ratnika da bi se probio preko Urala, pili bi vodu iz gejzira Kamčatke i glasno se smijali. Što kaže Lučić- imam tako moćnu zaštitu da me niti vladari iz senke ne diraju.
Jedino…sreća je da se ova bizarna ideja ne doživljava ozbiljno, ako bude drukčije znači da smo pali u ono stanje u koje padaju pojedinci od smrzavanja, gladi i samoće a narodi od besciljnosti i nesuvislosti trenutka iza kojeg slijedi krv do koljena, muka i bijeda. A mi ipak nismo na tom putu. Mi znamo da smo se dovukli s Avarima koji su propali a mi ne, pa su nas preuzeli Franci. Jedino su oni bili megalomani, a mi ne. Pa nemojmo biti niti fantasti, bar ne ovako brutalno infantilno.
Zanimljivo, sve je u tekstu Slobodne odlično, zanimljivo i dobro. Samo se za naslov izbacilo nešto na razini predavanja kakva drže Miroljub Petrović i društvo, na žalost i kod nas ima tih “sve stoji” demijurga i titana.
Ali da je stvarno tako, to bi bilo užasno za hrvatsku stvar i ta je teza duboko protuhrvatska, ona bi rekla – ti, Štef Loborec, i nisi pripadnik naroda nego ti je samo svrha služiti Beču, Beogradu, Berlinu, Moskvi, Washingtonu i pričati u rovovima kako bijeli jeleni plivaju preko oceana, čekati zvižduk za juriš, auf bajonet i to je to. Nisi oni radićevski pitomi i marljivi ljudi sa starih reklama za Croatia osiguranje koji na tržnici ne varaju na vagi. Teško da bi se Grguru Ninskom ta uloga svidjela za njego narod, ali ni Tomislavu. Pohvaljujem, za kraj, restoran Kralj Tomislav.
Tako da, Pohl, prošeći. Ili kako kaže popularna pjesma iz kasnih 40-ih- Hrvati svi smo, a Goti mi nismo.
Dodaj komentar