Featured Osvrti

HORVATINČIĆ, HARE KRIŠNA, I SVI MI.

Ljudska bića nisu posebno empatična. I, važnije, nisu empatična drukčije nego naučeno, mi smo i ukupno, ono što smo naučili “da tako treba biti”, nekim spojem genetike (koja je vrst pamćenja), i životnog iskustva, pa što ranijeg, to dublje. Drugo, mi svijet uglavnom osjećamo kroz ono što nam se čini da smo mu dali, išto nam se čini da je on nama dao. I, najvažnije,izvan ovoga, tek izuzetno tko, i izuzetno rijetko, može osjetiti, a taj je time na korak do ludila. Horvatinčić zna kako svijet funkcionira, on zna “gdje je bitno”, i da ako ti uđe u refleks da budeš prvi, i siguran u sebe, da ideš dalje. Za razliku od mnogih, Babilonac je to i bio, nije on tek tko, svaka priglupa škola i tečaj “Ostvari svoje snove”, može se diviti Babiloncu, s pravom. Nuspojava asertivnosti je da ne gledaš lijevo i desno, i njemu se to događalo i isplatilo, i to ga je i kaznilo, životno, ja ga sasvim razumijem. On i nije neki zao čovjek, rijetko tko je zao, on je samo naučio “ne gledaj u stranu, i boj se da ćeš presporo voziti, ne prebrzo”.

Ja znam društvenih aktivista koji ne jedu meso, to je i logično, jer..uistinu, klati janje od sise, baš traži da to ne primjećuješ kao problem. Mene je mučilo, još kao dijete, da je to tako ružno, ali tek kad sam postao dovoljno bahat, ja bi to rekao i živio drukčije. Istodobno, isti ti aktivisti, – inje, kombijem dovedene cure koje se razara plaćenim seksom od strane mafije, zovu “seksualnim radnicama”, i uopće ih to ne brine, čak se nazivaju feministkinjama. Ne samo to, nego prije pet godina bi (ili su), ovo sasvim drukčije vidjele, sad ne vide, i ljute se ako tko vidi drukčije. Pa vidite, ozbiljni mediji pišu da naša policija oduzima mobitele i novac imigranima, mi se uopće time ne bavimo, niti time da sirotinji budu vrata neke pretrage zatvorena, a da im taj koji stoji na vratima kaže- možete kod mene privatno, vaših deset plaća minus obaveze prema banci, su cijena. To je jer mi vidimo ono što mislimo da trebamo vidjeti, i išta mimo toga. Samo luđaci vide i drugo, a bog zna je li haluciniraju. Jer jedni misle da su svi stradali 45 krivi, drugi da nisu, ali ovi stradali prije da i nisu stradali, malo tko shvaća da se ljudima stvari događaju, i bugojanskom domobranu, i teletu, i mobiliziranom univerzitetliji iz Niša 91., i Horvatinčiću, i nama svima.

Da me, kad sam diplomirao, neki stric postavio u Agrokor za pravnika….možda bi bio sasvim drugo nego jesam, strica nije bilo, pa nisam. Možda bi mi se još jednom otvorila vrata više, i ja bi pregazio brodicom Talijane, a da me zarobilo s 23g, možda bi bio vrst Đakića, Hare Krišna knjigu sam kupio sa 16, zaljubio se “u to”, na mjesec dana, ali kad sam drugi put razgovarao s mladićem u narančastom, “krivo me je pogledao”, i ja sam odustao. Da nije…tko zna. Meni su partizani, četnici, katolički karizmatici, svodnici, rakovi, ribe, i kombinacije, donekle jasni. Jer sam shvatio kako se postaje, ostaje, i bude, pa i osjetim ljude, ljudi…..ljude i muči. Pa se bore da ih ne muči. neko kao Schindler, netko kao sv.Franjo, netko baš duplo jače zamahne nožem, a isto da ga ne muči. Ono što se šćućurilo u onoj najdubljoj kapsuli, opni, u čovjeku….to je tek dijete. Jasno da ćemo, u noći, u iskrslog da nas ubije, ili pogoditi ili ne, jasno da ćemo se veseliti pravdi da je zatvoren neki zlikovac, ali sve je to još uvijek površina.

Jedino što hoću reći je, mi svi postupamo i vidimo logično. Samo ne razumijemo da netko vidi, razumije, da je naučio, bitno drukčije. Eto, moje je prokletstvo i benefit, da razumijem. Nisam zato učinio neka dobra djela, ili nešto, ali razumijem..kako vide drugi. I opet se ljutim na ljude, gade mi se ili ih obožavam, i u manjim amplitudama tako. Ali razumijem .