kako se važe “hoće li biti rata” na iranskom primjeru sada?
rat, mir, kriza, detant, sve su to agregatna stanja koja nastaju i mijenjaju se po odnosima snaga i tekućim beskrajnim prešutnim dogovorima suprotstavljenih a neprešutnim dogovorima saveznika a saveznici su isto i suprotstavljeni ali u manjoj mjeri, rekli bi pod manjim kutem. pa nisu bili asadovska sirija i rusija baš sasvim saveznici.
bolton je istrčao na čelo pramide moći u trumpovom svijetu, izraelski premijer se održao politički ali i dalje je u pravnim problemima, s druge strane hossein salami postaje iranski vojni zapovjednik, iranski vrhovni vođa gubi dio utjecaja na tvrdolinijaše i vi vidite recimo- kako iranska revolucionarna garda direktno daje po svom prvaku izjave i procjene kao da je za korak više i otvorenije centar moći u državi. retorika je dakle takva kakva odgovara odnosu snaga u svakoj od relevantnih sredina, tvrda dakle, a i sigurnosne se mjere oko civilnih letova donose “kao da će biti rat”.
rat irana i izraela bio bi totalni rat na bliskom istoku, naravno, izrael bi bio favorit bez dvojbe ali se ne bi poštedio žrtava na koje nije navikao. onda gledamo druge izraelske neprijatelje, hezbollah je onaj od kojeg jedino on zazire i koliko on spava (svakako on “zna”) toliko je stvar ozbiljna.
mi vidimo i da je i engleska tu protiv rata, ona je inače uz SAD-izrael a njemačka i francuska naravno da su protiv jer su one u ovoj unutarnjoj konstelaciji i pravi oponent trumpu a ne iran.
netrumpovski zapad se povlači iz iraka- to jest ozbiljno. to jest znak da je odluka o sukobu uistinu u zraku. ali taj sukob mora biti ograničen jer S-400 su blizu, izrael je previše vojno jak, nešto mora biti ali na skali 1-10 ne više od 6-7 i to, realno, odgovara svim unutarnjim konstelacijama. osim onim u junckerskom svijetu naravno.
svaki rat ali i svaki mir, nastaju i traju u istoj logici. malo je to svetogrdno ali je tako. milošević 91 nije osvajao prostor nego federaciju. da je hrvatski otpor bio manji on bi bio u većoj opasnosti i neki padobranac bi ga mogao privesti bez problema. on je zapravo rekao- ja cu vam osigurati plaće, JNA. a bit ćete moji. i on je taj dio dobio. peti oktobra…njegov pad, bio je zato jer više nije nikom trebao. uzalud se udaljili beograd i pale, on nije više imao što dati velikoj politici. instinkt koliko je potreban dodik ima bitno razvijeniji.
bleiburg i kasnije…nisu bile zbog osvete nego je tito uspostavljao utvrdu koja kaže- ja sam na salveti dobio biti 50/50 i ja ću to iskoristiti makar sve pobio. bleiburgom počinje uspostava pokreta nesvrstanosti. dakle nismo zapad niti istok nego vaš tampon. krvav za početak ali tampon. jer je svrstavanje bilo koga uz zapad bilo protiv te salvete. 48 je zato morala biti, da se nije uz istok. 45 i 48 su dva krila uspostave iste ambicije da nova konfrontacija ima svoj rezervat koji čuva prugu zagreb beograd, simbolički govoreći. četnici se, da je na neretvi ili sutjesci tito pao, i ne bi dobro proveli i dio bi nijemci lako potukli a druge utovarili skupa s domobranstvom i ustaškim snagama na vlak za rusiju. može zvučati revizionstički ali…NDH i nije dobila neko oružje od nacista, i ona je bila “do daljnjega” a koliko niti kozaci u SS nisu bili sasvim od povjerenja svog principala.
ništa nas ovo zato manje ne zahvaća, naravno. i svaki warlord ima svoju konstelaciju interesa i stvarnost do najmanje barikade ili zasjede.
Dodaj komentar