Osvrti

HEREDITARY- Kritičari pišu da je ono što Hereditary razlikuje od ostalih horora je činjenica…pa u čemu je uopće stvar?

photo daily post

Nova generacija filmova strave pokušava privući prilaskom fikcije u svijet stvarnosti- obiteljska drama, onkološka tragedija, djevojčica reže golubovima glave vrtnim škarama i svijet psihoza. Jedino što razlikuje svijet filmova strave i stvarnosti je ideja da se sve što se i inače svakodnevno događa ima svoj generator u nekom dijaboličnom i demonskom svijetu ali i to nije ništa novo.

Ovaj čas u podrumima bolnica, u podrumima običnih kuća, u zatvorima, zbivaju se obične i užasne stvarnosti u sred onog što zovemo civilizirani svijet a u drugim sredinama ništa bolje. Toliko je ljudi na milost i nemilost patološkim prirodama, horrorski svijet je doslovno svugdje i generira sam sebe, ne treba mu uzrok u tome što je netko zabunom kupio u antikvarijatu neku knjigu s tajnim znanjima ili ukletu sviralu, usvojio malog Demijana ili išta slično, sintetički narkotici tipa “krokodil”, malo rakije i seksualne deprivacije, prisilna prostitucija uz trgovinu ljudima, stvaraju sve ovo ovaj čas i svugdje, sve ovo osim što mi nemamo pristupa niti opravdanja nasladiti se tom nesrećom nego (ako nosimo taj kapacitet da to želimo) moramo kupiti kartu i gledati film koji će stvarnost uljepšati i prodavati ju u kinu.

1989. bio sam u psihijatarskoj ustanovi na vježbama iz kaznenog prava s drugim studentima  i izveli su pred nas jednog štićenika koji je godinu prije sjekirom usmrtio četvero zaspalih ljudi kod Karlovca. Tih četvrt sata njegovog predstavljanja, teška shizofrenija, njegov izgled unakažen psihičkom  bolešću, samo-ozlijeđivanjem, nešto i savladavanjem od strane bolničkog osoblja, monolog sudske forenzične psihijatarice koja mu se u času izmijenjenim glasom obratila, deset filmova strave je bilo odjednom s nama u prostoriji i jedino što smo svi htjeli je negirati da ta stvarnost postoji. Za dvije godine je počeo i rat.

Voajerizam filmova strave i užasa ima jednostavnu privlačnost u tome da prikazuje stvarnost koja se događa nekom drugom, uljepšanu tek za alibi da su tome nadnaravni razlozi. Paljenje vještica, javna smaknuća i snuff filmovi iz rata u Bosni su vječna čežnja svjetine koja se okupi već kad nekoga prepolovi jureći vlak.

Ovi se filmovi prikazuju i gledaju iz jednostavnog razloga gladi za tuđom nesrećom a nude dvije prednosti- alibi da ih je netko drugi snimio i što su ipak uljepšana stvarnost. Sve drugo i tako je tu, oko vas, vrlo spremno prići bliže, i u svakom gledatelju.