Osvrti

Demonski utjecaj, fizika, znanje o psihi i stav autora.




Vidite, drugi zakon termodinamike kaže da „Toplina ne može sama od sebe prelaziti sa hladnijeg tijela na toplije, točnije: nije moguć proces čiji jedini rezultat bi bio spontan prelazak topline sa hladnijeg tijela na toplije (1850.)” Škotski fizičar Maxwell donio je izmišljeni entitet koji je dobio naziv „Maxwellov demon“. Hipotetički demon otvara i zatvara vrata na takav način, da dozvoljava samo „toplim“ molekulima plina da prođu u odabranu komoru, čime se ona postepeno zagrijava, dok se druga komora hladi. Time taj entitet mijenja stvarnost a da ne troši energiju i time ruši drugi zakon termodinamike. To je medijatorski pojam a ne nužno demonološki ali čini se da bestjelesni aktivni dio stvarnosti postoji. 
Dakle to nije “misli se ostvaruju”, misli trebaju naš mozak i njegovo gorivo a računala trebaju struju. Bestjelesna volja ne treba ništa, odbjegla od ukupne energije ona… možemo sad ukoračiti u demonologiju. A tu će nam pomoći još jedan bitan fizičar, Heisenberg i njegov princip neodređenosti iz koje
 proizlazi da se nulta energija vakuuma nikada ne može precizno utvrditi. 
Prema kvantnoj teoriji čak je i savršeni vakuum ispunjen poljima koja stalno fluktuiraju poput valova i stvaraju mnogo čestica koje nastaju i ponovno nestaju, a vakuum ispunjavaju ‘nultom energijom’ koja je zapravo različita od nule. Što sve ovo znači. Eto što. 

Umreženi smo svi u polju iskustva i znanja, neki od nas u tom polju nisu bića u materijalnom i vremenski omeđenom smislu. 

Svijet je iz kaosa stvorio Bog, u početku bijaše riječ ( logos) koji iz te prve materije kaosa ( Jungu je važno da je ona, “prima materija”, dakle oduvijek). Inverzijom te božanske volje, u pobuni ili kao nakupine emocionalne energije, vi možete objasniti postojanje takvih obrazaca i volja koje… sad demonološki, lutaju poljem ( svijetom) i traže gdje će se nastaniti i aktualizirati, ostvariti u ono što u užem smislu zovemo ovozemaljskim svijetom.
Svatko od vas vješt u pisanju zna da on više propušta ( ne nužno piše diktat) iz ne materijalne knjižnice za koju mu je dano imati dar biti njena dizna.
Ali i taj šapat može biti zao, da, demonski svijet postoji.
DSM 4 i DSM 5, sada prepoznaju i priznaju opsjednutost. I on ima službeni medicinski naziv „disocijativni poremećaj identiteta demonske opsjednutosti“. I oni liječe ljude. Ali, im ne kažu „Ne, ti nisi opsjednut demonima“, te ljude upućuju egzorcistima, ali, uz medicinsku njegu i lijekove.“ kaže portal Rastimo u vjeri, ali nije baš tako. 



U zapadnoj medicini postoji duga tradicija kategoriziranja posjedovanja demona ili duha pod disocijativnim sindromima opisanim u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM). Imajte na umu da je, prema ovom biomedicinskom okviru, posjedovanje duha ili demona ograničeno na slučajeve izvršnog posjedovanja jer posjedovanje bez transa ne bi bilo upućeno psihijatrima u normalnim okolnostima. DSM-IV-TR navodi pet sindroma u ovoj kategoriji: disocijativna amnezija, disocijativna fuga (gubitak znanja o nečijem identitetu i povijesti), disocijativni poremećaj identiteta (DID, ranije višestruki poremećaj ličnosti ili MPD), depersonalizacijski poremećaj (osjećaj da je jedan nije stvarno) i disocijativni poremećaj koji nije drukčije naveden (DSM-IV-TR 2000: 519). Izraz disocijacija (ili poremećaj disocijacije) uvijek se odnosio na niz pojava. Na tom kontinuumu mogu se vidjeti disocijativna iskustva u rasponu od svakodnevnih iskustava apsorpcije poput “hipnoze autoputa” preko intenzivnijih i duljih oblika disocijativnog iskustva poput depersonalizacije i derealizacije, do dubljih disocijativnih pojava koji uključuju različite oblike disocijativne amnezije i promjene u identitetu (npr. disocijativni poremećaj identiteta (DID) ). (Seligman & Kirmayer 2008: 32)


Dalje ostavljam znanosti i njenom razvoju a u ovom tekstu smo plivali kako smo znali. Ipak. Neka i autor kaže svoju, neovlaštenu ali eto, viziju stvari..


1. Mislim da je naša psiha organski neodvojiva od ukupnosti sasvim nevidljivo prisutnih drugih pojedinačnih i skupnih iskustava i da su ona vrlo jaka, siguran sam da prostor već u trodimenzionalnom smislu prostora ostavlja trag ali i otvara utjecaje koji nisu do tada bili naš psihološki materijal. Siguran sam da nije isto prespavati u raznim okolnostima pa ni na raznim mjestima. 


2. Mislim da smo lošem u tome  to ranjiviji što dublje u sebi nosimo jake vrijednosne sudove i što više živimo na razini gladi za aktualizacijom ega. Mislim da su ljudi koji se osjećaju na zlo upućeni izvana to postali jer su izudarani već traumama ili jakim ovisnostima.


3. Mislim da među samozvanim egzorcistima često i dominantno ima demonskog poshednuća, ja vjerujem u takvo posjednuće na način koji bi definirao kao – u vlastitu osobnost privučen input stranog psihološkog materijala koji formira svoju volju. Vjerujem da pomoći drugome  i inače može samo netko sasvim u miru sa sobom i ukupnim (u redu je to zvati  Bogom), a da nije moguće biti u miru samo sa sobom a ne s Bogom ( u redu je to zvati ukupnim) ili obratno. 
4. Zapravo i ne mislim da je razlikovati podrijetlo paralelne osobnosti između vlastite i strane posebno bitno jer smo prirodno neodvojivi i propusni. Sve formirano u mom nesvjesnom može upijati ili se prepustiti onom što izvorno “nije moje”. I kad sam najzdraviji. 


I siguran sam da mnoga učenja, glazba, iskustva, okolnosti dakle, dovode iz tog ukupnog i ono što je sasvim točno zvati demonskim i obratno. 


Siguran sam i da u svemu imamo genetsku predispoziciju jer je ona vrst sjećanja. 
I nemojte misliti da ste urečeni ili zaposjednuti jer jeste pod napadom sigurno ali ćete biti još više. 
Vjerujte u dobro, u mir i u ono što vas čini blagim a hrabrim. Time ćete biti dalje od onoga što svaki đavolak želi, biti On Bog. A baš zato je vjerski fanatizam najbolji put u ovo osim antivjerskog. 


Skinuti se pred ukupnim gol jer jesmo goli, i shvatiti da smo tek kapi vode i prah nadahnut božanskim zagrljajem, i da nam je to dovoljno da sve izdržimo ili postignemo “ako je moguće”. 
Sve drugo nije ništa, kako se god nazivalo ako ne vodi ovome.