Slobodna Dalmacija piše “ Misteriozne smrti životinja u cijeloj Hrvatskoj
Zadar je samo jedan od gradova u kojem se u zadnje vrijeme događaju misteriozne smrti životinja. U isto vrijeme slučajevi trovanja zabilježeni su u Zagrebu, Makarskoj, Rijeci, Trogiru i Puli, ali ni manja mjesta nisu izostavljena.
Svugdje se radi o opasnom toksinu ostavljenom na javnoj površini u blizini mjesta koje često posjećuju životinje, a ne o kuhinjskoj soli, kako je to rečeno za Osijek.
Policija poziva građane da prijavljuju sva sumnjiva događanja vezana uz trovanje životinja kako bi na vrijeme mogli reagirati i što brže pronaći zasad nepoznatog počinitelja koji ugrožava živote životinja i ljudi.”
Činjenica je da zli ljudi ostavljaju otrov po javnim površinama, to ne treba dokazivati i to je uvijek tako, čini se da pojačano u ovo doba godine. Činjenica je i da jedan čovjek ne može ovo činiti po cijeloj Hrvatskoj, sam i svugdje, neprimjetno i …konačno jeli sol ili je, sad se spominje nervni otrov.
Mediji vrlo bombastično i afektivno, uprava umjereno i upozoravajuće, policija šturo a edukativno. Što je onda?
Evo pitanja…
- Ima li značajno više zabilježenih slučajeva trovanja nego drugih godina?
- Kakav učinak na javnost proizvodi serija ovih vijesti i članaka u sumi (za koje je sigurno da su spontani, upozoravajući i dobronamjerni ali imaju utjecaja na javnost)?
- Pojavljuje li se podsvjesna teza kako organizirana grupa utječe na sigurnost kućnih ljubimaca a potencijalno djece na širokom području?
- Tko bi i zašto vodio takvu operaciju unoseći strah i nemir za dvije toliko emocionalno svima važne grupe bića na većem prostoru i koliko je ova teza posljedica “onog što se krije u travi” a koliko sinergije stvarnosti i dojma koje stvaraju upisi u javnom prostoru.
Koliko ove vijesti u našoj podsvijesti budu pojačane trenutnom aferom o trovanju ex ruskog špijuna u Velikoj Britaniji o čemu članke pročita svaki šetač Osijekom ili Zadrom? Budu pojačane i iako postoji negdje činjenični odgovor na pitanja “jeli to sol u mnogim slučajevima ili pretežitim ili nekim” i uopće rade li to pojedinci i bakice kao i uvijek ali je vijest narasla ili uistinu netko to koordinira…nameće se jedna činjenica.
Čitav svijet živi u uvjerenju kako je stotinjak virtualnih osvajača američkog javnom mijenja moglo utjecati na raspoloženje biračkog tijela najače nacije svijeta u 2016-oj, izbornoj godini. I naše vlasti priznaju da se nalazimo na bojnom polju hibridnog, de facto psihološko virtualnog sukoba. Pa samo dvojbe oko NLG i njegovom utjecaju na okoliš, o istanbulskoj zavadi u dvije najveće stranke..dakle pitanje glasi: kolike su mogućnosti da netko vješt, s minimalnim ili nikakvim postupanjem u svijetu stvarnosti ali dovedenim do savršenstva, može položiti na vagu našeg kolektivnog osjećaja sigurnosti jedan mali uteg od 50g kakvim se važe rikola ili začini, ili bar eksperimentirati s tokovima kolektivne svijesti ( ona ujdurma iz 91. oko paučine koja se ne spušta a stvara nemir, zapravo ostatak izgranja, bila je sigurno dio tog djelovanja).
Jer jedno je sigurno točno, ekvilibristika stvaranja kolektivnog raspoloženja s ciljem ovladavanja psihološkog prostora uz zemljopisni, ima svoje promatrače i inžinjere. Nije to nikakva teorija zavjere kao bacanje otrova iz lažnih putničkih aviona, ta je teza zanimljiva na drugi način. Najmanje što je sigurno to je da širenje svake uznemirujuće vijesti koja dodiruje tipke našeg mentalnog svemira i njegove rahlosti jest predmet intenzivnog njihovog zanimanja. A ponekad i zalaganja. Niti jedan članak o ovome, a psi su sigurno trovani, nije neki namjerni inžinjering. A stvaranje oblaka dojmova sigurno jest.
I jedno zdravo društvo, selo ili pojedinac, pojačano će paziti ali se neće prepustiti kontrukcijama galopirajućeg intenziteta. Niti nesvjesno, ako je konzistentan.
Osobno, srećem ljude koji su prije godinu dana tvrdili kako će u proljeće 2018. biti nemoguće otići u dućan a da nas ne napadne razularena gomila krvoločnih izbjeglica iz Sirije, da je to gotova stvar i da nas samo jedno može spasiti. I budem ponosan na sebe što se pred njima pravim da se toga ne sjećam. A Merkel je opet na vlasti, dućani rade i sve je splasnulo.
Dakle mirno i hladnokrvno, ako nekog zateknete s otrovom ga uzmite za uho i zovite MUP i ne šutite o ničem što vidite ali i ne stvarajte histeriju. Budimo jaki, tko god htio drukčije.
Dodaj komentar