photo AFP
Bilo je samo pitanje vremena kada će bordeli s lutkama postati bordeli s robotima, stvar je i da ne mora usluga biti jednostavna kao u automatskoj autopraoni gdje odabereš program, pa roboti mogu pogađati želje i dalje je taj razvoj lako zamisliti i projicirati. Do toga se došlo lako, pa ne mora niti u većini letjelica ovog časa nad Sirijom sjediti neki Ahmed, Serjoženka ili Mosha, sa slikom kćerke na upravljačkoj ploči i očiju punih suza i bijesa se obrušavati među baraž protuzračne obrane i zamišljati kako postaje plamen u vječnoj vatri neznanom junaku ili nekom drugom posthumnom herojskom prostoru kakvi i služe da bi se nagovorili ljudi kroz povijest da sjednu u Hawker hurricane ili Starfighter F-104. Dronova je sve više a i bit će sve samostalniji, Franjo Kluz treba za sasvim drugo u vremenu koje je već stavilo nogu u vrata. Nešto drugo bi tu dotaknuli.
Postoji snažna etička odbojnost prema takvim bordelima i ovo bi volio malo raščlaniti. Jer…bordeli su uvijek bili s robotima, prodavanje ljubavi je prodavanje ljubavi, niti u jednom lučkom bordelu nisu u krevet išli mornari s djevojkama na temelju dubokog osobnog prepoznavanja, biti nepersonalan je smisao bordela. On se zasniva na tome da to netko treba i da to želi platiti, da netko to što netko želi i želi dati i u nekoj mjeri odglumiti i da netko to želi organizirati i paziti da nitko ne ubije djevojke a da su one venerološki zdrave. U čemu je onda sad problem?
Ali i korak dalje…problem je, etički, da su ti roboti strojevi. A…nije problem ako autobus mladih djevojaka u siromaštvu dopreme istetovirani kriminalci (ipak, budimo iskreni, je to tako), uzmu im putne isprave i izručuju ih zadriglim i pomahnitalim pedesetogodišnjacima u malim sobicama bez ventilacije i gdje se čuju ovi drugi i čeka racija ili nalet protivničke svodničke bande koja će podmetnuti požar ili se samo poklati s ovim grmaljima koji čuvaju ulaz…hm, to je puno etičnije, ipak je to topla i ljudska stvarnost a ne samo mehanika i tehnologija. Plitko je to. Postoji pitanje dalje.
Većina tih robotskih maski ne izgleda previše punoljetno, ali kako robotske frajle nemaju dan rođenja u identifikacijskim ispravama to valjda nije više problem i ne mora se krivotvoriti datum rođenja i može uzdisajuća algoritamsko taktilna ženstvenost imati uvjerljiv ljudki lik, zvuk i dodir nekog od…16. A što ako 5? Pa nitko neće imati traume niti ozljede ako robot ima 5 godina, zar ne. A i djeca koja su stvarna će biti mirnija jer će neki poremećeni domar moći svoju maštu aktualizirati “na baterije” a štete nema. Može ju i tući, zar ne, pa i u teretani platiš i tučeš vreću za boks i ne tučeš se u prometu ili kod kuće. U čemu je sad stvar. Kaže stara dicta- de internis non judicat praetor ( o unutarnjem se ne sudi). Zašto smo licemjerni prema bordelu s robotima, još kad krenu hologramske senzacije..
A što ako netko želi svoju strast ispuniti s krajem koji uključuje ubojstvo? Zamislite i da je on u odori nacističkog logorskog čuvara ili nekog ISIS krvnika recimo, i neko nedužno biće koje plače i vrišti i koje on siluje i ubije. I šprica krv i sve što zamislite. Pa…žrtve nema, to je samo stroj. Aparat i malo silicija koji “zna” kako se boji i umire u užasu. I zašto je to gore od toga kad se dođe u seks klub i plati neku jadnu marokansku imigranticu od 18 godina da se cijelu noć snalazi ispod zidara i tesara..Kad to krene masovno i tako će ti scenariji malo koštati u proizvodnji, to će i tako proizvoditi kinezi od deset godina šesnaest sati na dan i lemiti pločice i lijepiti perike, kao sad Apple proizvode.
Zato jer ovo sve nije tako. I jer se mi ne sastojimo samo od mesa i kostiju nego od informacija i energije koja zauzima (i) fizičke oblike a stvarnost je ukupnost a ne samo fizička razina i što je računalna igrica u kojoj ubijamo vjernija mi više jesmo ubojice. Tako i tu. Nema pomoći izvan našeg mentalnog svijeta. I ništa nije drukčije. Ljudi će se početi i zaljubljivati u robote kad oni dosegnu onaj stupanj složenosti koji im je u tom času njihovog emocionalnog razvoja potreban, jednako kako su spavali u krevetu s plišanim medvjedićima kad su bili mali (i voljeli smo ih). U nama su sva pitanja, ne izvan nas. Ne u drugima.
Dodaj komentar