SOA je analizom fotografija utvrdila kako je riječ o vještoj montaži, dok je soba sa slike snimljena u jednom srpskom apartmanu, čije su fotografije dostupne na stranici Booking.com
Današnji broj Nacionala objavio je veliki tekst o tome kako je paraobavještajno podzemlje sofisticiranim montažama nastojalo uništiti ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade Tomislava Tolušića…
Kurva i kokain u vrhunskoj montaži…ali taj izraz koji stalno iskrsava kad se nešto zakuha a od čega i ne bude previše, pa što on znači?
Prva asocijacija je na rasu uglavnom proćelavih i ćelavih bandoglavih ljudi kakvi su 90-ih nudili gradske poslovne prostore kroz otkup inventara i mirisali na kolonjsku vodu, osvrtali se i imali lažne značke tadašnjeg SZUP-a, nosili prevelike kožne jakne i zavodili konobarice i prodavačice rane punoljetnosti, pisali SMS-ove na malim motorolama V50 na preklop kao da operiraju mrežnicu, prstima nateklim od svoje prošlosti kad bi, popravljajući kokošinjac, promašili čekićem čavao stotinu puta.
Na neki način one afere i podmetanja tog “paraobavještajnog podzemlja” i karakterizira da su naivne do beskraja, priglupe i prozirne da se vidi kako ih poduzimaju ljudi koji kad ulaze na kriva vrata na ćevape drmaju njima deset minuta dok im oni koji sjede daju znakove rukama da su druga otključana. Da su to ljudi koji su nekad stavljali na vjetrobranska stakla naljepnicu koja bi trebala dati parkmajstorima razlog da ne pišu kaznu, nešto s grbom a često i onu policijsku tavu za zaustavljanje vozila u prometu na zadnjem sjedalu, crni polustari BMW je odličan izbor, petica najbolje a ako se ima i mađarske pločice puna šaka brade.
A možda je to i izraz koji nudi alibi ili bar daje oznaku nečeg tajnog i opasnog za svaki paceraj ili podsljemensko zastrašivanje kojeg se bakice ne boje, mladi ne primjećuju a vrijedi samo preznojenim petbankaškim poduzetnicima “s višom ekonomskom” koji prodaju čudesne krpe, spužve, ili grade stanove po Trešnjevci na tuđa imena i imaju firme čija imena su bastardi onih iz doba kraja socijalističkog vremena i stranih riječi, skraćenica, povlaka i godina osnivanja.
Ali to je više sociološki pojam iz galerije kolektivno nesvjesnog nego nešto bitno, te se sve priče rasplinu a njihova vjerna publika iz toga protumači da što je stvar splasnula znači da su akteri nedodirljivi. A jedan mladi IT dripac vrijedi kao desetorica olupina iz redova te atavističke društvene skalamerije koja ima ugriz tek ako iza nje stoji kakav bitan novac.
I čovjeku se može samo smučiti od predodžbe da oni nekog zanimaju.
“
Dodaj komentar