Featured Osvrti

80 godina od početka drugog svjetskog rata

Rat je iskrenije i istinitije opisati mirisom leša nego milijunom riječi, on je težak, na poseban slatkast način i autor ovog teksta ga je imao prilike zapamtiti puno vremena nakon što je drugi svjetski rat završio pa se mislilo da više u Europi neće biti ratova. On je i sličan kod pripadnika svih zaraćenih strana, vjerujte da je po mirisu sasvim nemoguće razlikovati bilo koju vrst pripadnosti (vide se oznake, i ponekad se, istina, vidi što je stradali zadnje jeo) . Pa što god rekli ili htjeli da je drukčije. Možda i mirisi urina i straha donekle pomažu, to je točno. Ali mi se danas prisjećamo početka onog rata koji …s kojim su nas inspirirali u Titovom režimu a sada se tisuće potpaljuju i kunu u njegove tada suprotstavljene vrijednosti, najžešće su bile i odlučile…..jedna da Židove i mnoge druge treba pobiti i to ako je moguće dok su još djeca ( i činilo se tako do iznemoglosti i do samog poraza te strane), i one koja je pobijedila a osobito zaslugama komunističke istine koja je vjerovala da bogate seljake treba pobiti, oduzeti svima sve i povjeriti avangardi radničke klase koja će zabraniti drugo mišljenje, poubijati tisuće onih koji su se predali i odvesti svijet u svijetlu i besklasnu budućnost. A do tada će se ići u Trst po traperice i paziti što se govori da te ne zatvore ili gore. Naslovna fotografija pokazuje rijedak primjer nepriznate vojničke solidarnosti, dva ruska vojnika i zrnca pijeska nose tek zarobljenog njemačkog vojnika koji je isto zrnce pijeska a tko će od njih trojice kako završiti ne zna nitko od njih a niti mi ne znamo. Čovjek u dubini nije zločinac. Čovjek je tek od straha i usađene mržnje zločinac. I kad ga se pripremi ideološkim radom a kako se sad opet radi punom parom. Ne mislite da nećete ubijati, hoćete. Ako bi bila velika recesija za čas bi se ova Facebook i nogometna navijačka sranja pretvorila u stvarnost. Obilježimo dakle činjenicu da su se mladi ljudi istrjebljivali šest godina od Bristola preko Odžaka do Afrike i da se danas potpaljuje kako bi se opet mogli istrjebljivati.

A ja vas neću zamarati više, ipak, reći ću i nešto lijepo iako teško i uistinu o hrabrosti. A o čemu se malo priča. I baš o Jasenovcu, gdje jest bio logor i čije se žrtve jesu napuhavale iz političkih razloga i danas se to čini ili se priča glupa bajka o tom mjestu kao odmaralištu. I koji je bio teško mjesto kao i beogradska Banjica i Foča, Treblinka i Kočevski rog, i Srbi i Hrvati su ratovali na strani Hitlera i na drugoj, najviše se jesu ubijali međusobno a holokaust su provodile milicije svih naroda. Ali bilo bi i da netko pobjegne, i da ga noću love. Bilo je obitelji koje bi te pobjegle sakrivale po tavanima jer im je bilo lakše tako, pa makar stradati, nego čekati da ulove pred vratima one koji lupaju u noći. Zamislite da vam noću netko u takvoj nevolji, moguće neki Rom, udara na vrata a vaša djeca se bude u strahu. E tako su i 1945. u Rakovom potoku znali spašavati ili zavjariti u kolone ovih drugih kruh ili jabuku isto ljudi i s istim rizikom da stradaju jer su pomogli kome. Razlozi tog sakrivanja drugih od muke nisu bili politički niti nacionalni, bili su općeljudski. I to su apostoli boljeg svijeta a ne sedam sekretara SKOJ-a, nit zažareni psihopati s poražene strane, mali Schindleri u vremenu općeg užasa i bilo ih je. Bojim se da ih opet može zatrebati.

Tako molim da ako opet zarati, znajte da će vam se sve (osobno i već nekako) vratiti. Znajte i da je sve zbog para, pa zbog para se ubija i u miru i u ratu. A znate li da je prvi zapovjednik Auschwitza najebo u III Reichu ne jer je gušio plinom (tome je služio) nego jer je krao prstenje i zubno zlato od ovih koje će pobiti? Ne znate. A znate li da vam revizionisti saveznici sanjaju uzeti Čakovac i Zadar? A znate li da je uzlet svega toga revizionizma sad sasvim geopolitički i da se financira iz zemalja pobjednica drugog svjetskog rata?

Dakle o drugom svjetskom ratu jedina zrela istina glasi- ne ponovilo se.