- Što ljude iz dalekih zemalja koje i nisu u sred razaranja sirijskih razmjera natjera da, često s čitavim obiteljima, krenu na neizvjestan i opasan put, pretovarenim čamcima morem, pješice, kroz žice i straže, ilegalno, i izlože se nezamislivim opasnostima, neudobnostima i pogibeljima koje traju i javna su stvar godinama? Tko ih uvjeri, njihovim planovima trguje iz pozadine, organizira i dovede u sasvim drugi svijet. Većinom su to obični ljudi, ne politički niti kako zadrti i ne nose većinom paklene strojeve nego amorfne nade i planove da će se domoći nekog udobnijeg života.
- Kako, jednako tako obični ljudi u prostoru kroz koji prolaze ili stižu na njega, primjerice iz BiH a koji su se nagledali u 90-im kolona i nevolje, zauzimaju tako različite stavove prema njima..neki općeljudske a naivne, neki zrelije a neki duboko rasističke i morbidne. I kako se dogodilo da je na jednoj ovakvoj temi sasvim jasno da će na svakoj društvenoj mreži na kojoj se članak pojavi iskakati tako teški komentari nad kojima bi se ti isti ljudi zgražali do nedavno da su ih negdje drugdje pročitali? Ali ako pritisak bude rastao sve će biti glasniji oni stavovi i emocije kojima treba samo šibica.
- Kako je moguće da nije svakome jasno da se zamka sastoji u dva kaosa a koji god gdje i kad prevlada je cilj razaranje stabilnosti društva i tu i zapadno i istočno- ili će biti zatrpano preko mjere apsorbcije i biti izloženo humanitarnoj krizi koju ne može nositi, ili će se poživinčiti u potpuni nedostatak empatije koji će htjeti dovesti do nemira ako ne i sukoba ne samo imigranti-starosjedioci nego obnovljenih sukoba iz 90-ih ali s drugom podjelom uloga. Bit će tada frustrirani i oni koji pristižu i oni kojima pristižu i stvoriti tenzije za uzlet najekstremnijih raspoloženja i djelovanja. Možda i rata.
Ključ Europe je njen meki trbuh na koji je najlakše udariti- država koju jedan njen dio gotovo ne priznaje, koja ima neugašene potencijale nacionalne i vjerske nepovjerljivosti, na koju posežu apsolutno sve geopolitičke sile koje se hrvu i na Bliskom istoku. Postoji li kapacitet i kolektivna svijest tog prostora provući se kroz iglene uši i ne postati upaljač sebi i drugima i inicirati kaos, prvo sebi, pa će udariti jedni na druge kako se danas osjetilo da nije nemoguće oko izmještanja i propuštanja 287 imigranata iz Sarajeva za Salakovce…a može ih biti stotine puta više.
Zapravo to sliči na rock koncert u kojem se stvori nered u kojem se stvari otmu kontroli i nitko ne želi biti pregažen a ljudi počnu optuživati i gaziti jedni druge. Ili….će izroniti svijest na svim stranama, da su ljudi prevareni- ne kao muslimani ili nemuslimani, nego kao ljudi. I ovi koji dolaze koje tovare u brodove koji od pretovarenosti tako lako potonu i oni koji u strahu od te pretovarenosti počnu mrziti te ljude i sebe međusobno. Njima je netko lagao da ih sve čeka, poslije će im lagati da su im krivi oni koji im neće moći osigurati gostoljubivost ( svatko bi da je bio jedan od 287, možda s djetetom, bio sasvim lud), a tri “velika” naroda u BiH…njima će lagati kad budu dovoljno uplašeni drugo.
Dodaj komentar