Ovaj put želim vas upoznati s izletištem, bio parkom Divlje vode uz samu granicu sa Slovenijom, okolica Samobora skretanje u Žumberačko gorje prije graničnog prijelaza Bregana.
Ne postoji doba godine kad će Vas razočarati. Nemoguće je da prelijepa priroda gustih šuma i raznoliko cvijeće ikoga ostavi ravnodušnim. Uvijek otkrijem neki drugi cvjetić.
Samo izletište ima restoran u kojem možete pojesti odlične pastrve iz njihovih ribnjaka. Restoran nije ekskluzivan, djeluje kao planinarska kuća, ali ima krasnu terasu pod zelenim krošnjama s pogledom koji vidite na priloženoj fotografiji.
U krugu Divljih voda je u stvari sve mirno i pitomo; slobodno šeću ljame, možete vidjeti srne i jelene, kokice i patke te druge domaće životinje što je jako atraktivno svakome, a posebno djeci.
Pauni koji krešte i buče i slapovi koji huče.
U širem krugu postoji puno održavanih šumskih staza koje omogućuju divne šetnje bez straha da ćete se izgubiti.
Zeleno bogatstvo u kojem regeneriramo duh i tijelo, očistimo pluća i napunimo se energijom šume, mirisima zemlje koji luče hormone dobre za naše zdravlje, posebno za koncentraciju potrebnu za intelektualni rad i učenje.
Japanci odlazak u šumu zovu šumsko kupanje. Duboko vjeruju da šuma potpuno regenerira naše tijelo i duh svim što vidimo, čujemo, osjećamo i udišemo. Drveće odašilje u zrak svoja ljekovita eterična ulja – fitoncide – antibiotike biljnog porijekla koji nam pomažu u borbi protiv raznih bolesti i onih najtežih. Jedan moj poznanik je na svako pitanje o zdravstvenim problemima imao uvijek isti odgovor – Otiđi u šumu i hodaj! Hodaj satima, hodaj danima!
Zagrliti drvo je krasan osjećaj. Ako se smijete tome, pa isprobajte. Zagrlite drvo, šutite, mirišite ga i osjećajte. On je živo, ono je u ravnoteži. Vi svoje nervoze i tjeskobe tu liječite.
Šetnja šumom snižava krvni tlak, regulira šećer u krvi, odnosi depresiju i stres. Što češće i više, to su učinci bolji.
Iskoristite prirodu na najbolji mogući način, udišite je i čuvajte koliko god je moguće.
A ovo bogatstvo, tako blizu Zagrepčanima, mnogima je jako daleko i nepoznato. Zato ova mala priča da potakne nekog od čitatelja da se zaputi u istraživanje ovog prelijepog kraja.
I tko voli fotografirati poput mene, vratit će se uvijek za desetke prelijepih fotografija bogatiji, smireniji i zdraviji.
Dodaj komentar