virtualnost je, prije svega, dama.
ona je to zato jer strpljivo sluša, ne obraća se prva nego čeka da vi baljezgate, i jer vam sve vjeruje. možete na “alibabi” imati tvornicu sušenih lososa i pet rudnika u nigeriji, što dijamanata a što kriptona (ti su tajni i u njima rade samo vanzemaljci i vaši bratići). možete joj prodavati i koliko jezika govorite, još će vam podmetnuti google prevoditelj i otpiti absinthe i udahnuti naglo, možete nositi rolex s posvetom saddama husseina, možete oglasiti prodaju svog penthouse u hong kongu, ako ste pijani i ofucani možete citirati bukowskog, on tome i služi. naime njegovi citati jedino i služe činjenici da kasni honorar za kakav opskurni članak i da ne perete veš a daje nam taj razvratni intelektualni excuse i pretvara hendikep u prednost. virtualnost omogućava biti kreativan neusporedivo više nego stvarnost jer su joj gabariti zidovi bloženi tapicirungom kao sobe za ispitivanje starog kova. možete fruštukovati za svakim stolom čiju sliku možete naći nabadajući po google, možete pisati glupe dvosmislene rečenice pune nepotrebnih zareza i još, možete ih prepravljati a gledajte kako vas ona, možda s malo prezira u maniri dama s ingresovih slikarija, ali ipak poticajno sluša.
u prošlim životima ste bili faraoni (dakle kao i u ovom), ili nefertite koje prodaju avon kreme (auto je na tuningu a ne servisu jer je otišla vodena pumpa, tražim se a ne nitko me neće, etc) , akrobati i piloti britanskih vulcan presretača, majko….možemo sve. ako radimo u kemijskoj čistioni postajemo stilisti, ako čistimo luk u ” veselom pajdašu” možemo opet biti srednjoškolke.
možete i sve ovo odbaciti s prezirom i samo treperiti kao transscedentalna bića koja i ne postoje u materijalnom obličju.
a okrutna…okrutna kao broz u karađorđevu, postaje okrutna kad vas navuče ali naglo, iznenadno i prijevarno…natjera da nakon što prizemljite svoj bristol blenheim na borongajskom aerodromu (završite radni dan u općini) i pogledate na svoj breitling (fossil s njuškala vašeg tajnog starijeg sina), umijete se u antiage kremi od starije sestre, nakon što parkirate svoj morgan (golf duju) na langiću jer dalje je pješačka zona pa morate pješice …uistinu sjednete u hard rock caffe i promuklim glasom kažete- bocu martella i neka nas nitko ne smeta.
(ali i u ovoj strašnoj završnoj situaciji vrijedi ono što sam shvatio u listopadu 91. kad sam ulazio u šumu noću sa strojnicom- i ovima preko je i noć i šuma, možda ni oni nisu nešto posebno)
Dodaj komentar