Featured Kolumne

NOĆ

A što je čovjek, noću mu tako dođe, pa mu se duša ili stisne, ili raširi. Pa skoro pukne kao brezin list, zimi, pod prstima djeteta. I da nema tome razloga, niti igdje piše, nego mu je samo tako došlo..zatreslo se iza nekih kiša i brijegova, gdje su komade naših duša sjekli, pa još tamo leže i dozivaju. Kao prazna stolica za ručkom, kao lavež nikad umuknuo, kao razgovor kojeg je zalutao metak ugasio, i nikako da opet krene. Lažu da imamo neke svrhe i pameti, da nešto znamo, da se sve ovo negdje piše, u neki registar, i da o tome nešto ovisi, da ima neku vrijednost. Nema. Postoji samo noć. I sto koraka asfalta, kraj Save, u nekom gradu gdje smo davno šljive krali, pisali pjesme, i sretni bili. Zagreb (2021)V.Z.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara