Kolumne

DOBRO JUTRO 28. 3. 2020.

A kad završi dan i ukoračim u san ništa se više u meni ne bavi, bori ili dokazuje. Odnese me među ona najtiša jezera, u trsku i među patke i labudove i gdje se voda mirno izmjenjuje i struji, među zborove i korale koje dan nadglasa ali su uvijek tu, koji su dio svake tišine i čuvaju je od ništavila jer tišina nije bezdan nego mir. I vrati me jutrom struja  kao drven čun, na travnu obalu jutra. Ne doda mi noć ni snage ni prkosa, ničeg što već u meni ne raste, lista ili se suši ona ne dira. Samo me umije od svijeta, isčešlja mi dlaku i vrati me natrag. I podsjeti da sam u toj tišini i iskrenju stalno, ispod svih semafora i brojčanika života. Kao i svi. 

Dobro vam jutro, izletnici na travnatim obalama ukupnog svijeta. U svima nam isti život struji. Skela samo, nekog je dovezla ili odvezla prije ili kasnije. Ali iz iste magle dodirnute suncem, u istu maglu, u isto svjetlo što u njoj nikad ne gasne.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara