Kolumne

DOOBRO JUTRO, 2. 3. 2020.

I opet je sve tu, na obali čamac i neka struja s kojom se borimo, kojoj se puštamo, koja nam pomaže i prepušta nam se i nosi nas u svoje vrtloge, obale, dubine i ako uspijemo onda kuda hoćemo. Uz put promiču sela, jablani, otpadaju s kalendara listovi u nepovrat, mašu nam izletnici i sa skela djeca, gledaju nas trgovci, razbojnici i s neba zvijezde što trepere, namiguju i koje slabo raspoznajemo, žandari i carinici, bjegunci i rezerva na vojnoj vježbi, neki mladi i zbunjeni mladići koji ne znaju što ih je snašlo. I nebo boje starih, prokišnjavanjem potamnjelih balatonskih željezničkih nadstrešnica i crkava. Da, to je naš život, nemamo drugi, i bacamo u rijeku koru od luka kojeg čistimo, gledamo na površini krugove koji ostaju za nama kako se šire pa nestaju. 
Dobro vam jutro, protresimo se u sebi da na površinu izađu boje jarke i nepokorne a one već tvrde i sasušene neka drijemaju.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara