Jedan moj predak postoji a kojeg nisam vidio u životu jer je kraj njegove ukupne vremenske crte bar za dvije školske klupe daleko prije prestao nego je moja počela. Postoje fotografije nazubljenih rubova, odlikovanja s početka XX stoljeća i nešto knjiga i dokumenata, i usmena predaja kako je kao austrijski zarobljenik u Rusiji, sa Buđonijem krenuo 17-te dizati svjetsku revoluciju. Zašto ovo spominjem, niti ideološki niti kako, nisam ja dio istog konjičkog eskadrona. Ali te prve podjele karata glazbom i drugim ranim impresijama ostanu pod kožom, vidite, jedna pucketava i šumna gramofonska ploča s pomamnim trubama i zborom, Marš crvene konjice…i Deccina Agnus Dei sa glasom starog tenora Giglia, ostale su prve himne dviju polutki prvog mog Ja, ja bi ih sa sedam godina slušao kad bi bio sam kod kuće. Ovu prvu kao zvuk koji stvara muškog mene a drugu kao anđeosku ulaznicu u svijet univerzalne ljepote. I danas ako s You tube otvorim, srce skoči i kod pwrvog zvučnog impulsa uđe u divalj galop a kod drugog se raskrili i zašuti.
Ja se tim zvukom mogu nadrogirati i danas, prvi se ostvarivao i potvrđivao u sasvim …nominalno obratnim okolnostima i ja sam crvenu zvijezdu rušio iz tog prvog plamena i predodžbe iskustva i legende kako je moja krv uspostavljala prvu crvenu zvijezdu a sjedeći u Beer and Bikers Factory i gledajući svoju ženu prije nego smo si išta bili je u mom emocionalnom impulsu trajao i piangissimo tenor koji je od zvuka oko nas jednako daleko koliko Crvena konjica od Zbora narodne garde .
Ali da, te rane, te prve podjele karata ostanu negdje pod pragom zakopane zauvijek, ja sam prvi prag davno prekoračio i otišao ali ta skrivena optika zvuka je i sad tu negdje, kao pečat, kao herpes, kako to god zvali.
Dobro Vam jutro, konjanici i tenori, proljetne ciklame i soprani, petak je. I hvala što čitate, ovaj portal raste baš zato jer piše iskreno a ne pametno. A to uvijek prepoznaje meko tkivo u drugima jer ona zapravo kad jedan piše a drugi čita razgovaraju.
Dodaj komentar