Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 9.8.2020.

Cijeli je život koji osobno znamo na zemlji, koji prekoračujemo ili nas nadlijeće, koji nam pretrči šumski put ili je sama šuma, koji živimo ili kojim se hranimo ili se baš ne hranimo da ga mi ne prekinemo, sve što oko nas živi i gmiže, hoda ili leti smrtno. Mi različito vjerujemo ili tvrdimo o tome što će biti kasnije, gdje, hoće li od toga živoga nešto biti opet, drugdje ili dalje, ali tu i za sad svaki sat koji se ikad pokrene on otkuca svoje pa stane. I mi tu koji ovo čitamo ćemo tako. Negdje ćemo se u nekom obliku premjestiti, a više ili manje baš nas u tome, svijet zato neće stati i trajat će nam neko drugo vrijeme. Ali svakim časom mi živimo više nego u ime ovog sada, netko urezuje trag školujući unuke, netko pišući knjigu, netko školujući tuđe unuke a netko time da će za njega reći – kakav je samo to ljudski vihor bio. Kao da imamo u sebi tu barijeru koja nas sprječava misliti stalno da će ovo stati, kao da imamo i tu strast živjeti i kao da neće ili bar da će nešto naše živjeti dalje. Zato volite zvuk djetlića, vaš je, i odloženu knjigu i drugoga koji je stanicu prije sišao s vlaka ili će se voziti dalje. Jer ne znamo sasvim zašto su tu, za sebe ne znamo, hoćemo li se opet sresti ne znamo. I ne moramo se voljeti zbog jabuka koje smo jedni od drugih kupili, pa možda su baš bile pune crva kako ćemo sami biti ako nas ne spale nasljednici da budu sigurni, država da ne zauzimamo previše mjesta ili iz drugog razloga. Razumimo samo jedno. Tu na površini ove kugle koja se hladi i uglavnom je more, ne znajući sasvim zašto smo tu i zašto su drugi tu, ne znajući niti do kad smo tu… recimo sebi i drugima bar iskreno naše dobro jutro. Jer već i sad mi živimo i kroz druge i obratno. Misterij je život a smrt je dio tog misterija. Mi živimo na vulkanu i materije i duha spojene u ovaj čas. Pa živimo zato najbolje što znamo, najbolje za sve nas. Dobro vam jutro jutro, noćni leptiri i sijedi akademski ljudi, dobro vam jutro izblijedile fotografije i zvuci bolničkih instrumenata. I svima vama, u ovaj svečani i neponovljivi dan. Vi kapi jedne iste i vječne, ogromne rijeke, jedinog što u meni teče.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara