Kolumne

DOBRO JUTRO 9.7.2021.

Možemo to zvati automatizmom, tako se budim, skočim, brijem se, tako i pišem, pa i inače, onaj sloj odlučivanja koji su nam u školi opisivali sa “hm, da vidimo..”, opet to što ćemo činiti ispadne i prevlada iznutra..taj “baš namjerni i svjesni” ja, vrlo je tanak, i ne previše moćan. Najgore, nije niti bolji, bome ni mudriji, iako nisam, sad baš neki Geronimo ,stopljen u prirodu. Tom spontanom i netaknutom bit će žao, prejako ugristi, a nekako će se i snaći, tako će i biti, ovom misaonom,namjernom, svjesnom, sasvim trijeznom…taj se zaplete, i njemu je bolje kad se bavi eliminacijom zapreka koje onom netaknutom stoje na putu, a on mu je sam najveća zapreka. Konačno, on jedini “nije na miru”, “u miru”, ako mi i ispadne tanjur sa šampinjonima, to je njemu ispao.

Sve što sam u životu učinio, on je bio tek poštar, zbog njega bi se sporije sagnuo, pogrešno posumnjao, pa i na dijetu ja idem iznutra, prvo izgubim apetit, na pravosudnom ispitu taj svjesni se bio blokirao, a odgovarao je onaj dublji, nenamjerniji, u prometu prvo refleks skrene, a pametni ja kaže tek “uh”, za sekundu bar kasnije.

Ali treba i njega, tog smetajućeg i svjesnog mene. On daje neki, kad smo se uspravljali na dvije noge, osjećaj sigurnosti, on je plošan i tup kao administrativac austrijskih željeznica, neki brkati, između Karlovca i Rijeke, što jede jeger i reže luk, ali zapiše da je prošao teretni vlak od Novog mesta. Nitko to ne čita, svi čitaju ovog mene kojeg vuku u tom vlaku i sjedi na otvorenom vagonu ugljena, ili na lafetu. Nego onako, ozbiljnije je. Pogrešno, ali ozbiljnije.

Dobro vam jutro, dragi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara