Kolumne

DOBRO JUTRO, 9. 4. 2020.

Noćas i nisam zaspao dublje nego kao da sjedim u Kinu Mosor i gledam film a stalno netko ulazi i izlazi. Mjesec se parkirao na prozor s bocom votke i smijao, mijenjao kolutove filmske trake i kako bi koju stavio na projektor me udario nogom i viknuo da gledam s njim jer da to meni bira kadrove pa pregrize traku i opet naglo prekine. Ali poznam ja njega, staro mačje biće, dobro i znam tu boju i brkove i korak bijelog carskog oficira šolohovskog svijeta iz Tihog Dona i Bagrem bijeli i sve što uz to ide. I napoje me te polunesanice svom mačjom snagom, bliske su mi te noćne mentalne projekcije. One izbace i prevrnu nesvjesno svojim malčerom, razbude duhove Zmajlovskog puka, raziđu se i evo nas jutros! 
Kako će rat završiti ne znam, niti od kud će još udariti boljševici, znam samo da je u rogu baruta i da im neće biti lako. 
Dobro vam jutro, ne brinite da će biti dosadno. Mjesec izbriše granice i ode. Ali gdje nas god jutro zatekne… pa što. Ako vjerujemo u ono što jesmo, ne sumnjamo i ne bojimo se nikoga svuda nam je dobro između sna i jave. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara