Jutros ležernije pišem Dobro jutro s osnove činjenice da je subota pa toplo preporučam i vama da vaše prve jutarnje kave ispijate tako a i jer mi druge uvijek vidimo kroz svoju doživljajnu ukupnost, trenutnost i konkretnost. Fotografija pokazuje grad jučer, u petak i iz vožnje, uz zvuke baroknog venecijanski razigranog Vivaldija, Dixit Dominus i njegovu umjerenu svečanost koja nikad ne napušta čovjeka kao ovozemaljskog stvora koji se kreće ulicom ili kanalom, tečnog i netaknutog nekom posebnom unutarnjom tenzijom ili frustracijom. Nekako i prepoznajem svojom malom misijom hrabriti u drugima što i u sebi, što manje Dostojevskog i Ibsena a što više skladne a potočki vesele prozračne i optimistične palete i spektra, bistrih boja i životne snage, večernjih razgovora, humora i cjelodnevne topline.
Svakako je počeo vikend, u njemu mi vežemo sve ono što radimo i što živimo za nijansu manje čvrsto i u njegovim vrhuncima ne bude ovog prvog a u drugome ovog drugog bude, gledamo nadigrati prodore duha težine i to činimo, da ne oštetimo cvjetnjak među dlanovima koji čuvamo sebi. I…i dobro vam jutro stanovnici ovog dana i proživite ga vedro i zadovoljno. Bistrite a ne mutite, slavite život a ne kudite ga, protegnite se i zijevnite još jednom pa skočite i otvorite sve prozore i misli, krenite u dan polako i raširenih ruku, srca i očiju. I čitajte Odjek a i drugima preporučite ako vam se sviđa ali nikako drukčije. I u suton staviti Nuit d IsseyMiyake ispod uha i izaći u grad i približavati se nedjelji.
Dodaj komentar