Slušam jutros Chopinove Mazurke u jednoj čuvenoj snimci Rubinsteinove izvedbe iz 1938., za godinu dana će Rubinsteinovu (od 1937. u SAD) i Chopinovu Poljsku pregaziti i raskomadati, cvijet će časnika te vojske odmah pobiti NKVD u Katynskoj šumi a na većem dijelu će nacisti podići najgore logore smrti, Chopina su razumjeli i izvodili i u NKVD i nacisti i progonjeni i u poljskoj policiji koja, koliko god se ljutili, jest pomagala kome je zatrebalo koliko i svaka i svugdje. Čovjek je jednostavno takav, to je vrsta čiji se pojedinci razlikuju više nego pripadnici i jedne vrste a i sam pojedinac može biti spreman za najrazličitije, nevjerojatno nepomirljive osobine i kapacitete. Suživot takve izvedbe i tako teškog vremena na vratima ipak čudi ali je činjenica, jedna od bezbroj činjenica složene i na prvi pogled kaotične ljudske prirode. Ali ja…ja jednostavno znam zašto je to sve tako, iako me većina ne simpatizra zato što to znam nego samo zato jer sam bistar i spreman biti od akcije. U tome i jest odgovor na pitanje kakvi smo sebi najdraži, mi želimo biti jaki a ako preostane mogućnosti u tom trenutku onda želimo biti dobri, mnoštvo je biralo Barabu a ne Isusa jer je “imao više lajkova” u tom trenutku a to je imao jer im se tada činio vitalniji i danas bi bilo tako što god tko rekao. Oko toga nemamo što biti ogorčeni, to je tako (nije niti razapeti bio ogorčen), moral i nije sadržaj nego alat za stvoriti pokriće nekoj odluci, jedini zakon je ljubav a voljeti je toliko lako da se u pravilu ljudi boje voljeti budući da u pravilu ljudi vole teške a ne lake pojave i stanja. No Mazurke možemo slušati jer je tehnologija tridesetih već odlično znala snimiti zvuk, ona je to mogla jer je bila jaka i vitalna, ne jer je bila etična.
Dobro vam jutro u ovaj sadržajan i lijep dan. Provedite ga tako da budete dobro i nasmiješeno i time ćete dodati i svima nama. Oprostite što sam, rano, ušao u tonalitet osvrta, ja sam ukupno sretan čovjek i jer si dopustim (pisati što u tom času mislim, primjerice) i jer mi zavjetrina privremene vitalnosti omogućuje biti i promatračem ukupnog a ne samo sudionikom života. Nadam se da će mi te blagosti preostati i za vrijeme kad mi to uistinu zatreba, i za vas se nadam i budite dobro, bodro, razmišljajte dok trčite kroz ovu dolinu i naravno…naravno, čitajte Odjek.
Dodaj komentar