Prateći živote drugih sa strane čovjek rijetko razumije da ni oni nisu nego hodajuća stvarnost pred koju iskaču iskušenja i prilike, da nitko nema potpuno i u svemu čvrstu poziciju, čak i ako se po vama već zovu škole i trgovi a vas više nema, uvijek netko smišlja i pokušava da ne bude tako i da se škole i trgovi zovu drukčije a da vam nije mjesto na popisu za čitanje. Tu je još zdravlje, posao, ljubav, sve te rubrike ukupnog a u niti jednoj od njih ne postoji neko apsolutno stanje koliko god se mi žalili da postoji ili bi baš htjeli tako. Ipak postoji dvoje- postoji neka pravilnost u svemu i postoji da nije sve iznova i da kad na travnjak izlazite iz svlačionice ili se vaša zastava uoči s krme kad uplovljavate u kadar, da nije to tek tako i nije život kockarnica nikako. Ukupno, ništa nije sasvim u zraku a ništa nije niti sasvim sigurno i mi kad s jutrom pojedemo svoje sardine s limunom i sjednemo za vesla imamo jedno samo sigurno i to je ta veličanstvena i zastrašujuća ljepota života koju nam se ne uzima- imamo pravo biti, održati ili unaprijediti, imamo žeton za dan pa sve i da smo u rovu u Galiciji ili u krevetu u kakvoj bolnici i čekamo da nas razrežu i zašiju s kojim god omjerom mogućeg i očekivanog. Dakle imamo pravo biti, imamo pravo voljeti a više i ne trebamo, ne jer je to samo po sebi dovoljno nego jer s tim- biti i voljeti možemo napisati u svijetu stvarnosti baš onakve pripovjetke kakve su nama i najljepše i najvažnije.
Tako je i jutros. To jutros uvelike sadrži jučer i nada se u sutra ali je novi dan, uvijek je iznova jutros i uvijek je takvo kakvo smo jučer pripremili kad smo šiljili olovke i pisali zadaće, i uvijek s tim nešto, puno, možemo. Nemojte se nadati niti bojati, nema za tim vremena niti potrebe. Ozarite se, izjašite, kasom krenite u svoje prilike kao Errol Flynn u filmu “Charge of the light brigade”, ali večer dočekajte kao zadihani pobjednici. Budite.
Dodaj komentar