Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 9.10.2020.

Postoji jedan dominantan svemir potreba i pravila zasnovan na tome što ćemo jesti i kako ćemo se obraniti od zlostavljanja pa zlostavljati druge. Pa tu tražimo rezervne poslove, učimo karate, plaćamo geodete, idemo na predvojničku i brusimo rad u virtualnom okruženju, to je dominantan i bučan svemir onih videa gdje se lavovi izdiru na hijene iznad nekog leša a mi se divimo ili neki huligani gnjave ljude u autobusu pa ih kakav ratni veteran sve potaraca, priča kako žene vole samosvjesne muškarce i ispovijedi policajca koji je skočio u rijeku i spasio pa usvojio dječaka koji ide stranputicom. I sve je to dobro, evo se budimo i idemo po arbune direktno od ribara, etični smo i ponosni a ipak malo i kompromisni, ogorčeni kako se krade na svakom koraku i potpisujemo peticije za borbu protiv zagađenja oceana.I hvala ti, providnosti, na prilici biti tako dobar, vragolast, što god za taj dan odabrali biti da taj dan ublažimo svoje strahove, ljutnje i ožiljke ako su nas zadirkivali u školi.A ipak, drago mi je da uz tu borbu za pravdu i pobjedu dobra nad zlom ili kako god, uz te celere i mrkve u blenderu jer je to zdravo ili konjak jer opušta…. stane u ukupni svemir i nešto što “ne želi ništa”.Jer da, osim biti siti i pravični, osim biti jarosni jer nas ne prepoznaju dovoljno u našoj plemenitosti i zalaganju, postoji još nešto i na oko nevažno. I što ničem ne služi. To je moj tajni vrt koji se nalazi iza ove borbe umišljenih divova pa čak i istodobno i iz same te vatre on djeluje na mene a tako može i na vas vaš. On je poput zvuka klavira kakvog ruskog emigranta u predgrađu nekog belgijskog grada koji svira sasvim za sebe. Nije ni danas otplatio sve dugove, nije istokario sve noge za stolove za obližnju manufakturu, nije pronašao sve rođake i poslao sva pisma. Samo svira, čak i ne posebno dobro, nije izgladio sve nesporazume sa sustanarima, možda i kašlje ponekad. Ali u njemu nije niti zrno one dnevne borbe niti praznina. Samo je mjesečina koja tiho svijetli i ne tuguje. Dobro vam jutro, elektroni i protoni i zdepaste jezgre atoma oko kojih se vrte ovi prvi, iz mog nedohvatnog rezervata vam se javim ponekad. Koji stane možda i u kutiju šibica. I u koju nitko ne može ući.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara