Nekad, iznenada, trenutak donese prizor koji bude izuzetno lijep i snažan. On ga izloži bez riječi, kao da je razmotao platno na stolu i pokazao par naušnica, bodež sa smaragdom ili me uhvatio čvrsto za nadlakticu i pokazao kroz prozor rub šume – gledaj kako je lijepo..baš sad. I to je što vam svima želim, da vam dani budu poput konja, običnih, zamišljenih i neurednih što pasu uz potok, neki svečani, uglađeni i silni kao u španjolskom manežu a neki vjetrovit čvor poljubaca i ugriza u međusobnom pripadanju. Ako bi svojim pisanjem, savjetima, podrškom i zgražanjem ikoga tome ohrabrio ili približio, ništa bolje i ne može biti. Jer ono što ičim jedan drugome možemo dati je jedno- istina je, da tjeramo međusobno roj muha s očiju i vičemo- trči, drugo je i besmisleno.
A vi ustajte u ovu srijedu, lijepi budite u ovaj dan, ma tko bili i što god bili. Hrabro je biti lijep, riskirati se može i bez ljepote i hrabrosti a to i ne vrijedi previše. Ne razapinjite sebe u svojim kompeticijama i statikama, ne savjetujte se previše a Odjek čitajte tek usput i samo ako vas čime privuče ili nasmije. Živite čvrst zagrljaj života makar vas i ogrebao. Ne važite, bili saveznici, suci ili protivnici, samo budite u toj utakmici zadihani i rumeni.
Dodaj komentar