I mirisom i zvukom, i stoljetnim svojim živim platnima u galeriji dubrovačkog kraja, u čas bude čovjek preplavljen bez nade da će ga puno ostati drugdje, odnese to u čas. Ali ne budemo tu manje mi, ne ishlape itinereri i prilike, lica i čežnje naših zagrebačkih putovanja vrletima svojih života, nego budu oni s više istodobne nježnosti, hrabrosti i boja. Poteče aortama življe i gušće, pa otuče gorčine i kalcite naših prekogodišnjih zasićenja. Zato vas sve, sa svog godišnjeg odmora i remonta, s puno strasti i prisno pozdravljam.
Ono što budem s vama dijelio i opisao, bit će kao sa svojima. Kao kad neki blizak prijatelj kojeg se sluša ..možda malo i ispod uha, opisuje svoje doživljaje i dojmove, ali tako osobno i intimno da se u njima može ili sam prepoznati, ili ih baš odbaciti kao nepotrebne i suvišne. Ali teško da između toga dvojeg.
Eto za prvi put, tek smo jučer stigli, kao teglenice u remontne dokove Scapa Flow. Razgovarat ću i trčati, bome nešto i voditi poslove izdaleka, večerima se javljati iz vreve Straduna, Kneževog dvora i Pila, ali se nećemo žuriti natrag.
Dobro vam jutro, iz svoga otvorenog dnevnika. Kojeg jutrom pružam da ga čitate, pa da vas dotakne. Ili ne dotakne.
Dodaj komentar