Kolumne

DOBRO JUTRO 8.7.2021.

Vrijeme je čvor koji se, i koji sve, stalno zapliće. Pa i ptica mora mahati krilima već samo da stoji na mjestu, ako prespava….pada, a za naprijed mora i duplo, jednom da ne tone, a još jednom da se kreće. Kad je već tako…

Kad je već tako, moraš početi i ne primjećivati da, zapravo, stalno veslaš, a da ti je tek izuzetno….baš dobro. I opet si na nuli. Ali u plusu, u plusu su oni koji shvate da je ljepota, ne samo u mahanju krilima, onim dolinama što nadlijećeš, u nadi i navici da ćeš, a moraš, pojesti nekog žohara, žabu, ili sjemenke. Nego da je neovisna svemu. Nije zato jer si ozdravio ili diplomirao, niti i u tome kad još nisi, a i u tome da jesi ozdravio ili diplomirao. Nego sasvim mimo svega.

To se dogodi. Meni je te sreće, mimo svega, koliki je kamenčić u cipeli odraslog slona, ali ipak. I ne znam od kuda se to pojavi, ali čini mi se, da kad se dovoljno puta, dok plivaš, napiješ mora. A ne potoneš potpuno.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara