Kolumne

DOBRO JUTRO 8. 4. 2020.

I ne volim vučju svoju stranu, ljudi vukove i drugu nepovjerljivu zvjerinjad idealiziraju, uvijek u kombinaciji zasjede i bijega u vječnom kasu i provlačenju između potjera, u nekim idealima između preživljavanja i sasvim upitne ostvarivosti. I ne štedim je odavno, sve se nadam da će je seoska moja neka unutarnja straža uhvatiti jednom u zamku i zatući lopatama i sjekirama. Ja volim biti kao likovi koje je glumio Boris Dvornik, pozitivan i nasmijan miljenik svijeta sa satom na navijanje, rokovnikom i cipelama Šimecki.Ali u zadnji čas uvijek odgrize jednom od tri šarplaninca koji ga satiru taj moj genetski demon komad nosa i pobjegne. Pa kruži gore daleko od kuća ta poluprazna vreća oštrog krzna svojim lakim korakom, zavija o punom mjesecu, i vraća se tek na površinu kad je ili velika zima, rat ili svi spavaju.I pomislim, ima neku svoju ulogu. 
Dobro vam jutro, susjedi moji i rođaci, sinovi mjeseca. Dobro vam jutro u sunčani dan. Dobro vam jutro vi klupka svojih elemenata koja se uvijek i iznova pod mjesecom bore. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara