Kolumne

Dobro jutro 8. 3. 2020.

Nedjelja je još razuzdano sjedila u krilu subotnje noći kad sam shvatio da želim jutros opisati kroz zimzelenost ženske polutke kozmosa. Shvatiti ženu je nemoguće, ona je i ostaje misterij, misterij i mjerilo svijeta za nas druge. Jer ono za nas jest kako žena za nas jest, sve drugo od ne-ja je utjelovljeno u ono što struji između naših prislonjenih tijela ili svake struje koja teče od i prema njoj. Ako je tu topline onda ima topline i ako je tu zima onda je svijet zima. Ako ona kaže da je dobro onda jest dobro pa da gore mora i oceani, jer od postanka svijeta ona je njegova zemlja i voda a muškarac je tek iskra i kretanje zraka. Nije do karanfila, do duboke je povezanosti svega u nama s našom  različitošću koja nam treba za cjelovitost, da, dok ovo pišem svjestan sam koliko hodam po tankom ledu prema mjerilima ovog vremena. A dotaknuo sam u riječima gore presjek skupova svih alegorijskih promišljanja o ovome od doba Gilgameša do Lorce i danas. Ali možda se može to abolicijski gledati kako je Dan žena pa se provuče nezapaženo moja predodžba da postoji žena a i što nije žena i da je to temeljno tako a ne nešto kako nam se svidi biti. 
Dobro vam jutro i listajte, vi lišće Lothloriena. Dobro vam jutro, osnažite se za tjedan, skupite u vječnu mistiku cjelovitost i ljubavi. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara