Dobro vam jutro želim dok se čamci iz Kastilje i Navare puni unovačenih dječaka u jarkim bojama približavaju obalama oslabljele zime, svaki nosi umjesto muškete zraku sunca, na prstenu oko s rubinom, traže mramorni grad vaših snova da mu se priključe posadi, predaju mu karte, busole i sekstante i deset jutenih vreća tesarskih dlijeta i bruseva dovršiti brodove vaših proljetnih polazaka u dobar, u zaokružen, u hrabar i realan život koji neće biti tlapnjom niti pokušajem nego vaš osobni, ukupni Concerto con molti strumenti.
Zato vam u ovo jutro jednog petka koji se pod tim datumom više neće ponoviti šaljem jednu iskrenu želju, ipak je među prste mojih nogu dugo ulazio pijesak cirkuskih borilišta životne šatre na granicama i periferijama stvarnosti i mašte a na granicama te dvije izborne kneževine nije svakom dano opstati, želju vam šaljem da što god bili sebi, meni i međusobno, budete takvi da kosti pucaju od života, snage i hrabrosti. Pa ako su nam i kosti slabe i krte a opet neka bude tako jer sve je gore od oklijevanja koje zadrijema u neispunjenu priliku, od parobroda koji se vratio jer se uplašio struja i valova i od valcera kojeg su nadglasale narudžbe i prepirke.
Po jedno planinsko divlje tele vam želim da se probudi u vama, u svakome, ovog proljeća, što ne pita niti posustaje, po jedan kondor neka vas prati da ne ginete uzalud i nosite zamjenske scenarije pod pazuhom nego koji su vas proboli poput rimskoga koplja po mjesečini. I u klupku otrovnica jednu vašu da vam šapće noću i prenosi gdje su zamke potjere.
I čitajte Odjek.
Dodaj komentar