Kolumne

Dobro jutro 8.11.

I uvijek buknu i vraćaju se negdje na mom putu bistra plavetnila, oblaci i krošnje, prizori koji kao da su  fotografirani mehaničkim aparatom tipa Zorki 4 u praskozorje moga djetinjstva i razvijani u malim limenim kadicama u sobi, hladno mlijeko, kruh i putar  žut kao dukat, otvoren prozor i nad uzglavljem Jules Verne i 20 000 milja pod morem, taj jasan, bistar i entuzijastičan  duh koji se uspinje na nožne prste da bi bio odabran za velike zadaće, za jutarnju gimnastiku, koji odlazi pješice na Zagrebačku goru u špilhoznama iz Istočnog Berlina i vjeruje u ilustrirane tehničke leksikone, u petice u školi, koji putuje vlakom, koji se ne žali nikad i nikad ne sumnja, rano ustaje i uvijek je nasmijan kao prizor s poštanskih maraka izloženih na velikim panoima u pošti 2.

Pa i danas, nakon svega, ogrezao u cinizam i urastao u gladijatorski svijet jednog kompetitornog milenija koji kuha tenzijama i selidbama dostojnim Carla Orffa, čim se oko mene malo smrkne ili pak izbije moj put na kakvu čistinu, čim se pred ekranom nešto mijenja ili mu iz bilo kojeg razloga zatreba…freudovski neumoljivo oči otvore one leće stare Zeiss optike i napune kadar tim oštrim svjetlom i bistrim zrakom prvih navika i uvjerenja da je sve rješivo ako si uspravan, stegnut i ozaren, ako si dobro doručkovao i ničeg se ne bojiš.

I čudno, kad sa dragom krećem na neki izlet u šume Žumberka ili ljeti na more, ona traži da imamo u automobilu i bocu vode, fotografira putem neprestano, javlja se roditeljima i djeci, odgovara pozive klijentima, oduševljava se grmovima šipka, zapliva i u ožujku, uz svu našu bodlairevsku gustoću bude u njoj te iste odlikaške, uredne i školske, razdragane generacijske logike života koja mi je tako poznata.  Čak i u našoj sasvim vrtoglavoj emocionalnoj sferi bilo je i ostalo neokrnjeno te bezrezervne otvorene srčanosti  koju imaju samo ljudi koji nisu od drugih prepisivali zadaće i koja sadrži tu naivnu a stvarnu puninu koju nije moguće probiti.

I tako sam se u ovoj jutro koje još mnogima spava sjetio opisati jedan sentiment, memoriju i stvarnost, možda i matricu a svakako apstraktnu sliku jednog ukupnog stava o sebi i svijetu koji je jarkih boja i prepoznatljivog, europskog, sveučilišnog i optimističnog ustroja za koji ja nisam u sebi i drugima vidio sličnog.

Dobro vam jutro, otvorite prozore i vježbajte, umijte se hladnom vodom i krenite u dan, lijepi, zdravi, neustrašivi  i ponosni.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara