Featured Kolumne Osvrti

DOBRO JUTRO 8.10.2021.

Meni je moje zagrebačko djetinjstvo davalo čudan i dubok osjećaj sigurnosti, uvjerenje da ću, kad tad, biti mističan akcijski junak, nešto kao što je u stripovima bio Fantom, ili bar Zagor. Na fotografiji sam na putu između gornje stanice žičare, i Činovničke livade.

Negdje, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, na pola puta stepenicama koje vode s Harmice na tržnicu Dolac, s lijeva, bio je na platou, dućan Belja. Imao je taj dućan pano s reklamom za topljeni sir Buco, i takav zid u ogledalima da bi se, kad staneš po sredini, vidio osam puta odjednom. U to vrijeme, za mene je to bio čudesan doživljaj, nadao sam se, donekle i bojao, da ću vidjeti jednog “od sebe”, drukčijeg, i da, ću shvatiti da je i taj divlji i satirski lik tajni dio mene, pa će mi pomoći u igri graničara, tuči, ili negdje već kasnije kad odrastem. Imao sam kratke špilhozne i majicu boje pijeska, tražio po Tuškancu zatrpana vrata koja vode u središte zemlje, kao u romanu Julesa Vernea, oko Francuskih rudnika na Medvednici tragove posjeta vanzemaljaca, i sve je bilo tako odsutno mirno, ali puno neke neumorne znatiželje, koja je samo gledala i čekala istrčati iz tog prvog, životnog gnijezda, u stvaran, tajanstveni i opasan život. I ta smjesa strasti i načitanosti, čak i obijesna, stvorila je kod mene životno uvjerenje da je “biti iz Zagreba” jedna fakinska prednost, nikada je nisam izgubio, niti sad, osjećao sam se uz nju, psine svog djetinjstva i puno kasnije kad sam stažirao u uredu u Tkalčičevoj, više a ne manje “frajer”, od drugih vršnjaka, i ukupno. I to traje do danas, iako se nacionalno uvriježena slika o tome, o Zagrebu, bar donekle izmijenila.

A danas je petak, počinje i vikend, dobro vam jutro…i ugodan vam dan. I čitajte Odjek. press, i budite drsko i neukrotivo dobro. A recite nekad i “kaj”, ako ste uz njega odrasli.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara