Kolumne

Dobro jutro, 8.1.2020.

Kad bi samo shvatio a ne kad bi samo mogao, glasi žudnja golotinje nas. A sve te knjige o uspjehu i seminari i treneri počivaju na predodžbi da je bolje više nego manje i da je to ono što trebamo od odgovora, znanje, volju i sreću pa da smo vitkiji i imamo bolji posao i to je to. Takvo znanje i metoda kao i zahtjev za kredit u banci ili posjet magičaru kažu- ti uspij a drugo je time riješeno. Drugi glas kaže drugo, ti shvati pa kako te odnese ono što si u sebi našao kad si shvatio.

Jedne se logike teško odreći jer u poplavi ili pucnjavi traži deblo za koje ćemo se držati da nas voda ne odnese i iza kojeg nas možda neće pogoditi. Druge jer poslije istovara zarobljenika želimo i spavati i želimo život razumjeti tako da nam budemo mi dragi a ne samo da ga preživimo. Dakle imamo dva suprotstavljena nagona, jedan koji udara prema dolje na drvetu života i koji kaže uspij i ne pitaj, i drugi koji udara prema gore koji kaže shvati pa što izađe je uspjeh. Između njih čovjek gleda kao one oči iz video priloga o mesnoj industriji koje preskačemo. Naše.

Jedino ostaje svuči se pred sobom gol i gledati se u oči, i pokušati da nam ruka ne zadrhti. To ” gol” je biti vjernik i svi ljudi to i jesu pa zvali sebe tako ili ne. I to s čime ostanemo kad smo goli jest Bog pa kako god to zvali i po kojem kalendaru ili bez kalendara i prema kojoj strani svijeta se okretali, jedna je strana svijeta.

Dobro vam jutro, zrnca pijeska nošena bujicama i vjetrom. Budite sebi iskreni i hodajte ovom šumom života.

Ustajte i hodajte, kako najbolje, kako najbolji jesmo. A ljudi smo samo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara