Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 7.7.2021.

U toplim dlanovima sjećanja, uvijek će se gnijezditi ptice koje sam mimoilazio, tihe svjedokinje mojih radosti i strepnji, i onih običnih dana. I prije nego smo njihovim koridorima prošli, i bljeskovima polaroida s nečijih maturskih putovanja, glasnicama među svjetovima živih, i prošlih.. duboko nad dolinom gdje uvijek lebde zborovi i čuje se isti, vječni, Ad pacem.

Sve je njima tu, mirisi očevog balonca, dok skakućem sa lampionom među mirogojskim adresama i tražim prastrica, klupe gornjogradskih dana, kasnih osamdesetih, što ispraćaju epohu studentskog mira. Sve daleke napuštene, zamrle kolosjeke košmarnog, nijemog, s puta gdje su me moji demoni vijali, nosili, igrali se, pa me ispuštali, i opet budili. Samo njima, i meni, nije to vremenska traka sa zida učionice, nego oblak kojem su svi otkucaji, uvijek, tek na korak blizu.

Dobro im jutro, tihim, i njihovim osmatračnicama i poštama. I nama dobro jutro, i otkucajima kozmičkog, ciglenog zvonika.