Probudi me jutro, raspleši na zidu obrise drske, raspleši radosne, spuštaj me u dolinu podneva silom stotinu željeznih kola što niz brijeg poskakuju. Udari me, jutro, po leđima otvorenim dlanom i uhvati mi šakom košulju, privuci me i šapni riječi što ih ti znaš. I trči, jutro, da te ne pregazi što si probudila, i čekaj dok ne zaspem opet.
Dobro vam jutro, utorak je. Nemajte sjene, oblake i ciklone raširite, nek vas grije dan danas i vi njega grijte trostruko. I ne bojte se ničega, poput mlade hrastove šume ustanite kojoj je za leđima konjanik sunce, koju prate rastrčane lisice i topao jutarnji vjetar.
I uistinu, dobro vam jutro. I čitajte Odjek. Jer tu, nikad ne piše da niste. Uvijek piše da jeste.
Dodaj komentar