Kolumne

Dobro jutro 7. 3. 2020.

Danas o Jobu ( Ayyūb u Islamu). Svaka epidemija kao i život ukupno nosi kod čovjeka osjećaj da može biti odabran nekom nevidljivom rukom i pokošen ili pomilovan, koliko god prao ruke ili ukupno  bio dobar. To je, svijest o tome što zovu i kismet dakle, otisak epidemije  u kolektivnoj svijesti oduvijek. Da postoji nešto jače od pravila i da je to nešto blizu. Drugi je taj da će ga društvo izolirati iako nije kriv da je tom nevidljivom rukom odabran i da će nositi i stigmu prenositelja loše sudbine za tko zna koga sve, za najbliže osobito. I tu on, svatko, dolazi u onu situaciju suočavanja s nemanjem nekontrolom nad svime, to je od kad zapištimo ključna frustracija svakog djetinjstva i života koju ili negiramo ili ne. Sve što pišemo ili vjerujemo dotiče baš ovo, odnos nas i nečeg jačeg. Ako se tom jačem suprotstavljamo u bijesu onda to postaje.. ma, samo je jedna pobjeda i nad pobjedom i nad porazom. Stanje neovisnosti i spremnosti i na pobjede i na poraze a koje nas štiti od njih u našoj dubini u kojoj se susrećemo sa apsolutom.Vjernici znaju Knjigu o Jobu, psiholozi je znaju, svaka duhovnost ju na neki način ima. Dobro vam jutro, iskre života, ukupnog života. Sve su vatre u nama i neka plamte i neka ne vjeruju da ovise samo  o sebi jer će pocrniti. A kad  u dubini nađu  mir su vječne i nepobjedive. Naći će ga jer nam je darovan. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara