Kolumne

Dobro jutro, 7. 2. 2020.

sdr

Mjesec nadleti grad i u odlasku ostavi blijede tragove svojih noćnih ugriza, u kosu i kožu spavača ispusti svoj srebrn prah i nestane iza nebodera i vodotornja. U svojim olovnim čizmama i svijetlećem ogrtaču nastavi on obilaziti sasvim druge gradove a da nikom i nikad ne pokaže svoju tamnu stranu. Tada polako sviće i ljudi, još sneni, piju kavu pa lijeno biraju što će obući, protežu se i čitaju vijesti i noću pristigle poruke. I počinje dan.
Petkom bi ljudi voljeli u zeleni registrator tjedna umetnuti još neku dobru a izbjeći lošu stranicu životnih faktura, neku presignirati na slijedeći, pritisnuti korice i dići se na prste pa ga odložiti na policu lijevo od izlaza, sjesti u auto i pojačati radio.
Dobro vam jutro u ovaj petak, budite se u onoj nestrpljivoj mješavini opreza i isčekivajuće opuštenosti kakvom petak prirodno nastupi i prođe, prvo petak prolazi trkom pa prema kraju sve sporije. Brigama još zadajte koji opraštajući udarac da se ne oporave do ponedjeljka i nadama uputite osmijeh da vas do ponedjeljka ne zaborave, i neka dan prođe.
Dobro vam jutro činovnici i vozači prigradskih autobusa, pticama i domaćicama dobro jutro i starim željezničarima što ispraćaju u polusnu hospicija zvuk jutarnjeg vlaka za Split kad prelazi u daljini most. Dobro vam jutro svima. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara