Među sjenama i svjetiljkama hodam dugo, u sjenama poznam svjetlo a među svjetlima svijet sjena. Urar chiaroscura što je njihala, kristale, utege i opruge namjera, misli i duha, poklopaca se i ne sjećam, toliko upoznao putem da kvarcnu leću što nosi zašivenu uz dijafragmu mora subotom uvečer prekriti platnom i zaključati knjižnicu dok sjedi uz kamin poput kramara u prsluku ispred Žumberačkog gorja i uz politar zelenog silvanca čeka pastrve, bude sretan i gleda toplo. Nikom nisu, ako su prevelike, njegove vještine uvijek lake. One otežaju poput grbe i sanjaju ponekad biti nešto drugo, pekar s podlakticama poput hoblica ili vozač autobusa s tamnim naočalama i kondukterom što glasno izvikuje nazive stanica.
Evo sviće petak, kucao je dostavljač kruha na staklena vrata dućana, pale se svjetla kupaona i ljudi se briju, uskoro će verglati dizelaši i zasvijetliti sunce, ekrani, računovođe će pisati poruke svojim tajnim simpatijama, udvaračke, i da će se uskoro sresti, život će prekriti grad. Taksisti će pričati jedni drugima kako će biti opet rata, i ja ću kupiti burek. Budite mudri, dobri, drski budite prema glasu u sebi ako vas bude htio obeshrabriti, prkosni budite, volite, topli budite. Dobro vam jutro. I čitajte Odjek, ne vjerujte vijestima tek tako, nikom potpuno ne vjerujte, ali volite. Volite snažno.
Dodaj komentar