Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 7.10.2021.

Sve su kišne, zagrebačke noći iste. U nekom trenutku, iza škripe zadnjih, i rijetkih noćnih tramvaja, što smo ih nekad čekali petkom ili subotom… one se dotaknu međusobno i spoje, pa ih razdvoji tek jutro boje starog akropala.

I nešto u meni uzdahne, za onim vremenom, onim istodobno vedrim i sjetnim godinama pred dramatične devedesete. I jutrima njihovim što mirišu na trnjanske pekarnice, bazgu i par kapi pačulija, kakav se stavljao pod uho, obogaćen mirisom bergamota i somalijskog tamjana, iz zlatnog vremena Lapidarija i Jabuke.

Kako smo samo ranjivo, rahli i naivni bili, dok smo se vukli uz prugu s tih davnih koncerata i tuluma, čitali Hessea i slušali kazete koje bi se zapetljale, pa bi ih vraćali vrteći te zupce olovkom. Čudno. Komadić tih godina, uvijek osjetim kao da mi ga je netko ukrao.

Dobro vam jutro, pred jutro ovog vremena što nam kišni četvrtak sprema. Hvala što čitate moje jutarnje riječi, kao da ispale iz nekog zveckavog i plastičnog, napuklog kaleidoskopa.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara