Kolumne

DOBRO JUTRO 6.9.2021.

dig

Nekad ovako koloraturan, kao pejzaž sa starih, benzinskih, kineskih upaljača iz 80-ih, nekad jasan i britak, idealistički sunčan i svjež, a nekad težak i vlažan kao sakristijski strop starih balatonskih crkava…. ali taj prvi pogled, još iz kreveta u nebo, uvijek je jedno malo, nehotično, rođenje. Pa se dohvatimo dan i ja, potom, nekad zavađeni, nekad kao stari znaci sa natjecanja u nekoj temeljnoj ligi, iz koje nikako ne izlazimo, svakako to bude.

Tako i danas, svak sa svojim teretom i mislima, tako i vi, slušatelji istih odjeka, čije riječi jedino što baš ja zapišem za nas sve. Možda jer on kruži baš nad mojom glavom, ali ne mijenja to puno, pa svi smo mi mali repetitori istih svemirskih iskrenja, paučina, i riječi. Samo svak svoj život živi, pa drugo primijeti i pamti ili zapisujem. Isto nas vlak vuče i budi, i iste vidimo u daljini klance i prijevoje.

Dobro vam jutro, hvala što čitate Odjek, moju malu kutiju razglednica, školjaka i pobjeglih riječi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara