Kolumne

DOBRO JUTRO 6.9.2020.

Jučer sam fotografirao s puta, ozbiljan i ne baš kako to rade izletnici nego ljudi koji se nešto pripremaju učiniti…sjetio sam se kako sam volio kao dijete te crnogorične perspektive Gorskog kotara, Bleda ili Bohinja , imao sam Ljubitelj II sa stativom a sve to namještanje, boje i mirisi, simbolizirali su uređen svijet. Dalmacija ne, ništa drugo ne, nego baš ovakav sjevernjački uredan, dosljedan i ozonski, čak sam imao špilhozne i gojzerice Planika. Ali…

Ali i tada što god sam fotografirao ili pisao najviše me zanimalo svojim ambijentalnim , asocijativnim, simboličkim i impresijskim a najmanje kao dokument. Htio sam zabilježiti “što taj prizor ili činjenica dobacuje u prolazu” a ne kako se neka šuma katastarski zove. I tek sam to osjećao, tako i sad, onim bitnim pa čak i korisnim. Moji osobni dosijei ljudi su takvi , i vas i drugih, oni su taccuini personalizzati i kao takvi su najprecizniji jer se u tu verbalnu mrlju tek može pohraniti tko je netko ili što je. Za svoje potrebe čovjeka ili odnos, mjesto ili doživljaj ja opišem i utisnem u oblak kao npr “pa to je netko kome bi volio pisati pismo” ili ” mogu ga zamisliti kako muči životinje iako ne uživa u tome ali tako mu dođe ponekad”. To je neki bar code, iz njega ja znam najviše, iz par elemenata opisa koji se stope u jedno.

Danas malo razliveno iako analitički, nedjelja je. Dobro vam jutro mili, nije važno niti ako nije sasvim razumljivo ali kakve gluposti ljudi ozbiljno tvrde pa mogu i ja za dušu ..vidite, ovaj pristup je najbolji za objasniti si stvari jer si mi, zapravo, jedino njime i objasnimo. Odmorite danas, a kad smrkne punite svoje rezervoare kerozinom i letite s jutrom. Pusa.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara