Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 6.8.2022.

Sokrat se zvala pripitomljena sova kćeri tajanstvenog sugovornika mog starog s kojim smo se našli nekoliko puta u parku Tuškanac, nedaleko mjesta na kojem su se u staro vrijeme održavali dvoboji, gore prema stepenicama za Cmrok. Ja sam joj to i objašnjavao, u špilhoznama i zajedničkoj dobi tek dvoznamenkastoj, ukupno….u svesci mojih prvih uspomena su prednost upisa imali motivi najviše tajanstveni i lijepi. Uvijek su neki mirisi mahovine, okviri od bambusa iz kojih su se čitale novine u kavani Korzo, kakve “su radili slijepci” iz prolaza Oktogon, izlozi Posrednika sa svojim foto aparatima Minolta i prvim Polaroid kamerama, sok od borovnice, morski pas iz muzeja na Gornjem gradu, preparirana neman dostojna američkog književnika Melvillea…

Jučer sam dogovarao s jednim vršnjakom “za poslije mora”, probno trčanje stepenicama što od Mlinova vode na Pantovčak, i u toj besmislenosti da ljudi zbog utrke na vrh Zagrepčanke, utrke na kronometar od dvadeset i pet katova, odvoje sat svog, ovog, ciničnog i nihilističkog vremena politike i meteža, pa se u umjerenoj kompeticiji zatrčavaju drvenim stepenicama….pa to je zapravo jedan takav trenutak, besmislena a važna gesta generacijskog vitalizma. Postane to važno, a znate zašto? Zato jer nije sasvim po volji ovog tužnog, ucjenjivačkog eona koji nas želi svesti na lažnu slobodu izbjegavanja nevolja i brzog užitka. Ma budite ovom konzumnom vremenu i besmisleni, i njegovim mjerilima i logici hranilice za perad!

Dobro vam jutro, ne dajte se. Pjevajte u diletantskim zborovima, slažite od jelovih dašćica avione i zmajeve, ostavite dio svog polja nečem…što iz satelita neće znati čemu služi. A vama je važno.