Kolumne

DOBRO JUTRO 6.8.2020.

Kao na kineskoj vazi iz Duhana u pothodniku iz vremena mog djetinjstva, po šabloni slikani kontrastni prizori, slikani brzo i pečeni po stotinu. Takve vaze, takve globuse, takva objašnjenja svijeta ljudi traže da im prikažu, objasne i daju osjećaj važnosti. A čim se zaplete u nijanse, u dokazivanje i detalje oni odustaju i opet traže ovo prvo, dobro i loše i neka ispadne da su važni. I nemojte smarati ljude. Jedino ako znate stvoriti atmosferu i odnijeti ih u neki drugi i zamišljen svijet onda snimajte filmove i pišite ali to opet mora biti blisko i poznato, kao da se Mara iz gimnazijskog  4b maskirala za ples ali da je jasno da je Mara. Najočitije stvari nisu očite jer su očite nego jer su izgovorene kao očite, ljudi toliko rade i trpe i imaju pravo ne razmišljati, ljudi su naučili gledati kroz malu točku, rupu izbušenu kroz karton i nisu zaslužili morati sami zaključivati nego kroz to svoje ja, zraku svjetla koja prodre kroz taj karton hoće za sebe. 
Pa opet i ipak i tko je time zaražen ili mu je ta mana urođena, možda i potiho, možete razmišljati sami. To je slično tome da ste sagradili kućicu na drvetu ili hranite u grmu skrivenog ježa. 
Dobro vam jutro koščati inžinjeri u kariranim košuljama i kratkovidne pedijatrice, dobro vam jutro odbjegli ljudi. Ako morate vi ipak sagradite svoje istine od granja i lišća, od svojih tihih i maznih toplina. Ti svjetovi ne služe ničemu i ne očitavaju ih vage i blagajne. Ali jesu avantura od koje se ne stari ili bar kasnije legne na leđa u hrvačnici života, jesu mali vaši plutajući naramci intime. Pa neka ih rijeka nosi i okreće.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara