Kolumne

Dobro jutro 6.3.2019.

Neki je nasmijan mladić sjeo za klavir i svira, daleko je on od virtuoza a i ne izgleda pijanistom nego više sliči na veslača koji je upisao geodeziju ali je prolazio nekad i satove glazbene škole, veseo je, zaljubljen, malo je i popio, i svira.

Takvu vam, moji dobri prijatelji i čitatelji moje jutarnje kolumne, takvu vam sliku sebe želim u vašim ovozemaljskim stvarnostima i u vašim dušama što cvatu svoje dane poput grma lješnjaka još prije proljeća. Ne moraju se po vama zvati ulice niti škole, ne morate lijepiti tamne folije po bočnim prozorima svojih automobila da bi netko pomislio kako vas se prometni policajci ne usude zaustaviti, ne morate ništa a i možete. Ali proživjeti čvrsto i veselo, ali biti dobro i maštoviti biti, puni radosne akcije i osunčanih jedara na svojim rutama nakrcani čajem i praćeni suncem i dupinima, to možete biti i budite.

Dobro vam jutro, šestog trećeg ove godine, vi akrobati i jahačice cirkuskih konja, serviseri klima i protetičari što uzimaju otiske naših srednjovječnih zagriza. Evo se crveni zora na istoku, među neboderima i silosima, evo vrte anlaseri i na tržnici slažu glavice zelene salate pune vode da bi na vagi bile teže, evo nam punine života i naših sudbina nama toliko važnih, evo nam što jedino trebamo. I čitajte Odjek, pa vidite da on sve vidi, zna i razumije.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara