Kolumne

Dobro jutro 6.12.2019.

Evo ga opet petak, mili putnici istog vlaka koji opet ulazi u grad u kojem će odahnuti, prespavati, isprazniti pepeljare a putnici će na pivo, ribu ili kebab..eh.

Kako je godova u presjeku životnog stabla sve više tako sve jasnije vidim one stupce na svojoj upravljačkoj ploči, onako kako je Fiat tipo nekih godišta imao- svaki razgovor, susret, sve što radim znam je li me energetski troši ili obnavlja. I sve je to u danu jedan samoregulirajući spretan mehanizam kao kod meduza i drugih primitivnih a dobro postavljenih organizama. Još gore, složene i konfrontirajuće me situacije vesele i obnavljaju, umaraju me sasvim benigne i obične, friendly fire i prenemaganja, komunikacijska korozija socijalne glume nižih frekvencija zamorna kao kakav festival zagrebačke šansone. Ali kaj sad, živjeti se mora a i isplati, kazaljka se uvijek vraća u zeleno i to zeleno sve više čuvam, kao šarplaninac dentalnu kost ili drugu važnu poslasticu.

Da, sa svojim kapacitetima i resursima može se sasvim podnošljivo spretno manipulirati i upravljati, kao viličarem. Svoje rasporede dana i tjedna baš tako i slažem, ono fiksno ucrtam prvo a onda zamorno obično rasporedim između ugodnog i kreativnog, podvučeš crtu, popiješ šnaps i interveniraš u taj “must do” plan napada samo ako moraš jer je negdje fronta planula ili ako se otkrio meki trbuh neprijatelja pa je prilika. I u petak…u petak rafal u zrak i neka bude vikend.

Ugodan vam bio vikend, od Vladivostoka do Ognjene zemlje. Protivnici neka ojačaju da bude drugi tjedan zanimljiviji a prijatelji neka ojačaju da budu manje zamorni. Dobro vam jutro. Zabijte još koji danas da se ne oporave tek tako. Pozdrav svakome, i tako smo tu svi s nekom svrhom. I čitajte Odjek.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara